Kao što ide ona poznata - pazi što si želiš, tako sad i vaša najdraža radi više od 12 sati, čeka Ameriku da se probudi (kako bi mogla komunicirati sa uredima tamo dolje ili gore ), potpisuje hrpetine odluka, računa....

Anyway, nije da se žalim (još).

I gle čuda, Rudarka dobije hitan radni zadatak u - ni više ni manje nego Abu Dhabi-u.

Kao pravi frick control, sjetih se da će mi dragocjene savjete dati naša stara blogerica Elle koja je nekad radila sa/za dotične nam Arape. Pa da vidimo - kako da se Rudarka odjene, kako da se ponaša...

Da sad skratim priču o "krpama" na glavi, zatvorenim cipelama, širokim odjevnim predmetima, sve je na kraju bilo bezveze jer sam završila u jednoj seoskoj radionici (koja ima sve moguće američke certifikate), a mi dadosmo svoju opremu na pola milijuna dolara vrijedan servis. A ono - dva Indijca u čošku lupkaju..

A sad priča o Emiratima. Sletismo prije tjedan dana, taman kad je umro kralj - suveren, jedini vlasnik svega što se može vidjeti okom.

Doduše, do trenutka kad je Guzda poslao poruku jel smo živi i kako je u trenutku smrti lokalnog velikana, nismo niti znali da se isti događaj zbio. Jednom riječju - sve je bilo normalno. Barem je nama tako izgledalo.

Ujedinjeni Arapski Emirati su bogata zemlja puna nafte, te je njihov glavni grad - Abu Dhabi niknuo unatrag nekoliko godina usred pustinje. Pa vam pogled na grad izgleda kao lego kockice.

Ne bi vjerovali, no i Rudarka je - doduše, silom prilika - dobila posao u EU.

Ako uzmemo u obzir da se radi o jedna od bivših država istočnog bloka, ali isto tako o državi koja je puno prije Hr ušla u krug EU - pretpostavljate da slijedi zanimljiv post.

Anyway, bez obzira na sve, Rudarka je ponosno krenula u nove radne pobjede u dotičnu nam susjednu zemlju usput telefonirajući svima poznatima kako bi se pohvalila. Alo - koga još poznajete da dio svog radnog vremena, ne računajući sve one doktore i medicinske sestre sa aktivnim znanjem njemačkog što su otišli u obečanu zlatnu Dojče zemlju, obavlja svoj posao negdje izvan Lijepe naše?

E da - onda lagano otrežnjenje. Ne znam da li bi se isto desilu u Sloveniji, Austriji ili bilo gdje drugdje a da nije Italija (visoko cijenim Talijanke i njihov smisao za modu), no dotično je osoblje (u tzv. Headquater-u), pogotovo ono ženske populacije - loše obučeno. Neinventivno, ne-moderno (što ne bi značilo da je demode), ne-ženstveno... Žalosno.

Stalno uspoređujem određene strukture, ako već ne s modnom pistom u matičnom Headquater-u, onda barem s onom mojom "seoskom" odakle sam potekla i koje smatram svojim prijateljicama. Anyway, dotične gospođe su daleko od bilo kakve mode (pa ni one iz kasnih 60/70-ih). Majka moje dobre prijateljice je penzionerka u srednjim 70-im, retro orijentacije, no i to smatram određenom vrstom mode i pohvaljujem moju "baku", inače svijetsku putnicu.

Dalje, znanje nekog svijetskog jezika je svedeno na onih nekoliko ljubaznih fraza (a kod većine niti to) što me baca u očaj jer stvarno ne znam na koji bi način uspjela (od)raditi svoj posao. Nažalost, radi se o zemlji tj. jeziku koji nije u simetriji niti s jednim poznatim grupama europskih jezika, tako da mi ne preostaje ništa nego na plačem. Doslovno.

Doduše, ne bi Rudarka bila to što je (čitaj: frik kontrol) da si nije kupila riječnik (komada 2), slikovnicu (tipa englesko - lokalne fraze sa naljepnicama ) i razmišlja o plaćanju ubrzanog tečaja. Da se radi o punom radnom vremenu, ne bi bilo frke. Ovako - hm.

Sve u svemu - slijedi niz zanimljivih dogodovština.

Aloha.

Morati ću se nadovezati na kolegicu blogericu - DUBOKO MODRO MORE i malo vas prosvijetliti s one stručne strane.

Radi se o friško objavljenim koncesijama za Jadran.

Za famozne litre, hektolitre, bačve i tone nafte... kako to lijepo, sa suzom u očima spominje ministar gospodarstva.

Uglavnom - o tome da se raspisivanje koncesije temeljilo na tzv. 2D seizmici - to je čista politička floskula.

Spomenuta seizmika je "crno bijeli televizor" u odnosu na već prije napravljenu (u dijelu Jadrana) 3D seizmiku. Da se konzultirala struka - bolje bi rješenje bilo da se reintepretiraju (na novim software-ima i naravno novim mogućnostima hardware-a) spomenuti podaci, koji nisu vlasništvu naše jedine naftne kompanije (kako god vi na nju gledali, ali je ona i dalje naša tj. malo manje od pedeset posto profita i dalje se slijeva u državnu kasu) već države (po Zakonu o rudarstvu).

No, kako je Jadran, kao i Europa, kao i neki drugi istražni prostori, stara priča tj. svi (iz struke) više - manje znaju sve, tako i ova igra s gorenavedenim hitnim seizmičkim mjerenjima samo pranje državne love na velika vrata/oči naroda.

Znači - većina pravih igrača je znala na što pikirati. Da se ne umislimo.

Izvučeni pobjednici su dobili tzv. koncesiju na istraživanje. Ne i za eksploataciju - što bi značilo proizvodnju istih u slučaju da se dotični ugljikovodici pronađu, i da - oni moraju biti u količinama dovoljnima da ekonomski zadovolje skupe uvjete bušenja, izgradnje proizvodnih platformi, spajanja cjevovodima prema kopnu.. etc)

To znači - bušenje na određenim mjestima kako bi se potvrdila pozitivnost / negativnost bušotina tj. ima plina/nafte i to u ekonomski zadovoljenim uvjetima. Točka.

I sad kvaka - i naša jedina naftna kompanija je prije 30-ak godina nabušila pozitivne bušotine (i to na naftu - pa se s time qur* naš vrli ministar) no ne i dokazala da su u količinama koje su dovoljne za nastavak - tzv. razradu naftnog/plinskog polja odnosno bušenja još najmanje tri (pet) bušotina (da se omeđi proizvodno polje, izračuna volumen, vrsta ugljikovodičnog ležišta, obave izračuni, prijavi tj. zatraži koncesija za eksploataciju, nastavi sa razradnim bušotinama i još puuno puno toga - čitaj sve skupo ko vrag).

A sad malo o famoznim "zelenima" koji bi struju, vodu, gorivo, kožne cipele i svinju na tanjuru - a ne bi ničime ugrozili okoliš.

Trenutno u Jadranu, osim one famozne proizvodne plinske platforme lijepog nazivlja što ju snimaju u svakoj reportaži o istraživanju u Jadranu, postoje još preko 20-ak manjih za koje, osim rudarskog inspektora i kolega stručnjaka koji njima upravljaju, javnost više - manje ne zna.

Da li je time Jadran onečišćen? Ne.

Da li smeta njemačkoj i češkoj guzi da moći istu svake godine u prelijepom našem moru, a da isti pobornici očuvanja okoliša mogu mirne duše iste ugostiti bez plaćanja poreza državi u garažnim Zimmer frei objektima? Ne.

Bušače platforme - pogotovo one za more tzv. offshore, moraju biti certificirane po raznim stručnim (svijetskim) normama koje nisu drugačije niti za bušenje na Jadranu (tu to spada - čini mi se - pod Ministarstvo pomorstva), a ne vjerujem da se i naši rudarski inspektori neće zateći nespremni.

Izgradnja proizvodnih objekata (uključujući i dajbože buduće cjevovode) također mora proći sve nivoe inspekcije (od lokacijske, građevinske, uporabne dozvole).

I da - po sadašnjem Zakonu o rudarstvu OBAVEZNA je Studija utjecaja na okoliš koja se mora izraditi/potvrditi od strane države, nakon javne rasprave, prije traženja građevinske dozvole - za sve buduće rudarske objekte (znači i za proizvodne platforme, cjevovode, objekte na kopnu).

Da sumiram, ne vjerujem da će itko od stručnjaka, bez obzira kada se isto desilo (ne očekujte čuda u slijedećih tri - četiri godine - između ostalog, toliko se čeka na red da vam neka bušača platforma bude na raspolaganju u ovom dijelu Mediterana), dozvoliti da se onečišćuje okoliš i devastira naša kulturna baština. Ako ništa drugo, mirno spavajte - ja ću biti prva koja će vikati.

Uz rudarski pozdrav Sretno!

Rudarka

Ps. Tko je spominjao gatanje?