Jednim okom gledajuć nekog jadnog novinara na dalmatinskoj buri sjetih se svoje drage prijateljice - Katalone iz Dubrovnika, te pošto je danas predzadnji dan ove godine, zaželim se s njom kikeljit o tome kako je prošla cijela godina, a mi se nismo vidjele. Kao prvo - ja sam propustila neki pred-ljetni kongres u Du, pa je ona nakratko svratila kod kćeri u Metropolu, pa sam ja nabrzaka prošla kroz njezinu županiju (u društvu nekih drugih ljudi) na putu iz Crne Gore, pa...

Jednom riječju - htjela se sa dotičnom zajebavat o tome kako smo godinu dana starije, čule se doduše otprilike svaki kvartal ove, a nažalost nismo vidjele...

I javi se gospodin suprug, a pošto se poznajemo - ja nastavila šegu jer sam shvatila (na prvu) da je dotična u kadi ili na sličnom mjestu gdje se trenutno ne može javiti.

A onda hladan tuš - naša draga prijateljica je već osmi dan u induciranoj komi, nakon što su joj kolabirala pluća, žile (neki vražji sindrom koji nisam zapamtila - osim da takvu boleštinu nisu imali u Lijepoj našoj), bubrezi... da se liječnici doslovno bore za njezin život, te da bi već bila transportirana u Zg. da je mogu probuditi, te da vražja bura ne puše tako jako...

A u pičmač. Ja zanijemila posramljena veselim i zajebantskim uletom na početku telefonskog poziva.

Onda hladan tuš, pa još malo detalja (jer T. nisam shvatila od prve), pa malo tješenja (čovjek se s obzirom na situaciju - a ženi doslovno život visi o koncu - sabran i optimističan), pa... ufff... sranje.

Katalona je žena koja mi je velikodušno kupila/platila Benetton torbu (umjesto lonaca za kuhanje) kad mi je kuća izgorila. To je žena koja je prošla policijsku dresuru (radila je u MUP-u), ratne dubrovačke godine kao i traume studiranja vlastitog djeteta daleko od kuće...

To je žena - stara blogerica s kojom sa ja - na prvu loptu (kako to lijepo veli Ćiro) kliknula i s kojom sam od prve minute naše blogerske kave uživo olajala djecu, muževe, širu obitelj, političku situaciju, ekonomiju i sitne ženske radosti.

Draga, izvuci nam se iz tog sranja (lijepo je T. rekao - neće moja Kate nego nešto što nitko ne ima ), da se zajedno smijemo ovom mom postu.

Pomolite se, držite fige, zapalite svijeću, bacite grah (kosti?)... u svakom slučaju svaka pozitivna misao dobro je došla.

Drži nam se Kate! Volim te.

Oznake: blogeri