Čitam neke tekstove o tome kako se na žene prvenstveno gleda kao lutke za izlog, pa bile one brain surgeon, rocket science ili "samo" teta iz dućana, vrtića ili vaš osobni bankar.

S jedne strane stvarno zvuči seksistički kad se o nama raspravlja u kontektstu one ljige "žena, majka, kraljica" misleći na kuhaču, usisavač, beby alarm i na kraju animir damu. Hm.

S druge pak strane, i mi smo si same krive. Time što to dozvoljavamo? Ma ne. Time što se ne koristimo vizualnim dojmom kako bi se probile.

Jebiga, naravno da muškarcu ne treba IQ 135 kako bi odabrao odijelo, kravatu i pripadajuću košulju (da ne spominjemo čisti donji veš, kao i pristojne čarape ne tipa "hercegovačkog zeta") jer mu to nije važno. Doduše, ja volim odmjeriti, posebno poslovne suradnike (pogotovo one koje prvi puta susrećem) i brzo kroz odabir odjeće, kao i način na koji to nosi mogu dotične prilično dobro ocijeniti na prvu.

Da vam sad ne spominjem kako nekim kolegama mogu nabrojati na prste odijela koja nose i koje će obuči kojom prigodom.

Osobno smatram da bi jedan pošteni muškarac, koji odijelo treba barem dva puta godišnje tu i tamo morao investirati u novi model.

Slušaj mene, izljavljuje to Rudarka u čijoj kući nema poštenog muškog odijela. No dobro, dotična kućna gospoda to ne rabe ni u kakvim slučajevima. Ali zato imamo na izbor svih vrsta sportske odjeće i obuće za razne prigode - kišno proljeće, zimske mećave, jesenje padanje lišća, zamrznute slapove (ne pitajte)...

Da se vratimo na bit priče - žensko oblačenje.

Svaki put kada krećem u "ratni pohod" oliti neki važan sastanak ozbiljno razmišljam pred ormarom što ću na sebe obući.

Zašto?

Ne zato da s odjećom dajem neki odgovor (pri)prostim muškarcima s kojima sam okružena (onaj jedan što je kakti malo više profinjen i upućen je u it boje sezone nekako mi je sumljiv ), već da sebi stvorim sliku žene kakva želim taj dan biti.

Bila ona sportski tip u traper šosu (najboje mi stoje oni polu-minjaci ) i rokerskoj jaknici ili neka dama u kostimiću i štiklicama. Doduše, nekad se ujebam tako da u finim stvarima hodam po blatu ili mokroj travi, no jebiga. Cijena posla.

Nadam se da sam dovoljno elaborirala svoj stav po tom pitanju i da sad mogu izjaviti da nije ozbiljno od jedne, pa bila ona i konzervativna, stranke s predsjedničkim aspiracijama da ne uzme nekog Modnog mačka i od žene napravti nešto više od (izgledom) stare usidjelice. Što žena nije. Em je zgodna, em mlada (negdje oko 45), em pametna.

Jer desno orijentirane bakice će tako i tako glasati za nju. Pitanje je ostalih ozbiljnih ljudi, da ne velim žena koje bi možda i razmislile o njenim izjavama da ju ne pokušavaju učiniti nevidljivom. Što im do sada jako dobrou uspijeva. Čak se i Josipović otkravio, pa nas gleda s dva oka, nosi odijela s rozim i sl. košuljama, a tu i tamo se i nasmije i našali. Wou.

Neka se ugledaju na gđu. Kosor. Ona je bila - u skladu sa svojim godinama i statusom premijerke odlično obučena. Koketirajući sa famoznim broševima dovodila je narod u stanje upitnika - jerbo - što koji taj dan predstavljao i koju njezinu poruku prenosi. Jednom riječju - odlično odrađen PR. Tko god stajao iza te priče.

No da, zato curke nemojte se dati obeshrabriti. Navucite visoke čizme i pravac posao. Pa nek sline za vama...

Ps. Ovaj cijeli post je više - manje ohrabrivanje Rudarke koja kreće u nove ratne pohode. Naime, preuzimam direktorsko mjesto jedne jaako muške i konzervativne sredine. Ima da me pojedu ako ne budem pazila. Tako da će mi uz sve moje znanje muške psihologije, stručne naobrazbe i dosadašnjeg iskustva trebati i dobra štikla s crvenim potplatom. I bič.

Ahoj.