Svi znate da ponekad dignem prašinu svojim stavovima o raznim stvarima. Morat ću se osvnuti i na ovu situaciju vezanu uz sirote ljude i humanitarnu pomoć.

O kej. Svi smo meki na slike tuge i jada što se desila jadnim ljudima. Jer, ruku na srce - može se dogoditi svakome (believe me). I hop - svi krenuli u sakupljanje humanitarne pomoći. I Rudarka je učinila neke sitne stvari. But, never mind...

No - sad se postavlja pitanje - da li kupiti npr. Pampers pelene i L'Oreal šampone ili za iste novce no name dva paketa pelena, mokrih dječjih maramica (e tu se varate - našla sam za manje para one od Pampersa nego nepoznate) ili hrpu dobrih, ali ne brandiranig šampona. A treba količina....

U ovo prvo vrijeme sigurno su potrebne osnovne stvari - roba, donji veš, cipele.... jer su ljudi, osim onog na sebi doslovno goli i bosi. Znam točno o čemu se radi. Još uvijek se sjećam svojih bisera oko vrata (koje obično ne nosim), roza sakoića... no da.

Naravno, potrebno je i higijenskog pribora, bebama pelena i ostalog (uključujući i hrpu stvari jer jadni ljudi nemaju gdje oprati donirani veš)...

E sad - faza II - povratak:

Povratak će biti bolan. Jer će kuće ostati u stanju koje zahtjeva bacanje svega. Doslovno.

Tu će trebati prava pomoć - od golog kreveta do ručnika i wc papira, frižidera i štednjaka. Da sad ne spominjemo podove, struganje zidova, odčepljivanje wc školjki ili kupovanje novog.... A tko će to riješiti ili platiti? Gdje će tada biti silni donirani novac i tko će na taj račun opraviti sve svoje, dok će drugi godinama grcati u nekim blatnim i smrdljivim zidovima?

Pretpostavljam da će do tada splasnuti medijska pomama za jadnim bakicama smještenima u sportskoj dvorani i oni pusti ljudi u jednom stanu/kući.

Političari su se već ogradili od doniranja/pomaganja jadnih ljudi za sanaciju privatnih kuća, seoskih gospodarstava i pokoju kravicu koja nije preživjela potop.

Doduše, spominjanje biblijskih razmjera smatram neukusnim.

Zato apeliram da ljudi malo stanu na loptu i da kasnije pokušamo direktno akcijama pomoći ljudima. I to ciglom, građevinskim materijalom, bijelom tehnikom, pa i samom kupovinom gica, kokica i kravica. Podsjetiti ću vas za par tjedana na moj naum!

Pozdrav od Rudarke

Nakon stravične nesreće izokretanjem turističkog autobusa hrvatskih registracija usred talijanske noći u kojoj je jedna osoba izgubila život (čudo je da ih nije bilo više) isplivavaju nove informacije.

Jedna od njih je da je sporni vozač autobusa de facto pripadnih hrvatskih oružanih snaga, te je autobus vozio "na crno", doduše u svoje slobodno vrijeme.

Hm.

Trenutno mi je još jedna nesreća pala na pamet - ono tragično izvrtanje vlaka koje je skrivila ona famozna tekućina protiv zapaljivosti korova (u kojoj je - gle čuda - osuđeno samo nekoliko ljudi). Tamo su isto tako određene radnje radili pripadnici jednog seoskog vatrogasnog društva, neki čak u vrijeme tih radnji službeno pisani kao da su na drugoj lokaciji... no to se kakti zataškalo.

Da se vratimo na dotičnog vozača. To što je vozio "na crno" obiti će se debelo - ili se barem nadam - gazdi turističkog busa koji definitivno mora biti kažnjen. Opako.

Sporna činjenica je vrijeme od trenutka prestanka radnog vremena u matičnom poduzeću do trenutka kretanja busa na tako dalek i naporan put (noćna vožnja od Hrvatske do Rima) i da li je vozač imao dovoljno sati odmora kako bi svjež sjeo za volan autobusa?

Drugo je pitanje vezano uz sam MORH - kakve ugovorne odgovornosti ima dotični i da li je po internom ili nekom javnom pravilniku vezanom uz rad u MORH-u smio preuzeti dodatni posao. I da li je isti morao prijaviti nadređenima.

I mi na poslu imamo neke interne akte kako i etički kodeks koji pokriva određene stavke, no neke su ostavljene u zoni svakog pojedinog djelatnika.

Naravno da mi je po tim pravilnicima zabranjeno raditi u slučajevima gdje dolazi do sukoba interesa, a za pitanja gdje nismo sigurni možemo/moramo postaviti pitanje nadležnom rukovoditelju ili samoj etičkoj komisiji. To je valjda svima jasno. Naravno da se ljudi prave ludi i nekima polazi za rukom da "na crno" zarade puste pare. Dok se ne desi nešto grozno. Kao situacija gorenavedenom vozaču autobusa.

Slažem se da je poticajno raditi, ako je to moguće odnosno ako posjedujete znanja i vještine koje se mogu iskoristiti i izvan radnog mjesta. Nažalost, mnogi su prisiljeni tražiti dodatni posao kako bi se prehranili. Ni primisli o zgrtanju silnih para. No, kad priča uđe u zonu rada na crno - onda je to sranje.

Što vi mislite o ovoj temi?

Kada ste posljednji put bili u nekoj hotelskoj sobi? Hm. U ovo recesijsko doba, da nema službenih putovanja, teško da bih i ja mogla odgovoriti na ovo pitanje.

Uglavnom, odlučila sam vam malo približiti "what to do" i "don't" u hotelskim sobama. Naravno, ovdje ne mislim na prljave strasti.

U posljednje se vrijeme muvam uglavnom po hotelima s četiri zvjezdice. U tom slučaju u hotelskoj sobi možete očekivati fini smještaj (ja uvijek tražim non-smoking sobu, no u skoro pa svim zapadnim zemljama više nema soba sa dozvolom pušenja, no ako malo krenete na istok...eee... ), puno jastuka, ugodnu kupaonicu (ne one grozne socijalističke bijele pločice i malo otkrhnutih iza vrata kao u nekim našim hotelima na moru)...

Uobičajeno je da u takvim sobama imate neki dovoljno veliki televizor sa hrpetinom tv kanala, sušilo, čak i dasku za peglanje, naravno s peglom (negdje dobro sakrivenu u ormaru). Doduše, ja na to ne računam i ne pada mi na pamet ponijeti nešto robe koje bi zahtjevalo peglanje. Pa to su mi previše dragocijene minute da se bavim takvim tričarijama kao što je peglanje. I da - većina hotela ima i wireless i to uglavnom besplatan. Doduše, Nijemci ti vole sve naplatiti tako da ne očekujete isto u Njemačkoj. Za npr. razliku od Rumunjske gdje je net skoro pa svugdje đabe.

Hoteli sa četiri + zvjezdicama i obavezno oni s pet zvjezdica imaju i mali kutak sa čajevima/instant kavom i kuhalom koji vam je free of charge na raspolaganju.

E sad, razlika od onih s pet zvjezdica - u njima vam čistačica dolazi dva puta dnevno - popodne/prevečer skine ili samo malo pomakne ukrasni pokrivač na krevetu, ostavi čokoladicu za laku noć, a bome i promijeni ručnike (uvijek sam bila oduševljena onim malim ručnicima za brisanje ruku, te sam to uvela i u svoju vlastitu kupaonicu). I naravno, dolazak ujutro kad se čisti soba/kupaonica kao i u ostalim hotelima s manje zvjezdica.

U posljednjoj je varijanti - u Mariott-u u Brussels-u bila opcija "green planet" ili tako nešto - ubaciš na vrata famozni listić i u tom ti slučaju gospođa iduće jutro ne očisti/pospremi sobu, ali ti dobiješ bon (5 eura) za piće na šanku. Naravno da su dečki s kojima sam bila na putu veselo prihvatili dotičnu opciju. I ostavili sve razbacano po sobi (kako su me obavijestili)..

Ja pak volim sakupiti one sitne šampončiće, regeneratore i kremice za telo (ne vidim zašto se ljudi mackaju tim kremama - ako to već radiš onda poneseš svoje vlastito ili ). Anyway, volim počastiti svoje društvo sa tim malim znakovima pažnje. Naravno, uz uobičajene suvenire - magnete za frižider. I da - u hotelima sa pet zvjezdica obično se dobiju neki fensi šamponi/kreme tako da to na kraju i ne ispadnu samo bezvezni pokloni. Naravno, pri tome strogo pazim da dotične šampone koristim do kraja (znači, onaj od prvog dana ne bacim, već mi je zapravo taj isti dovoljan za dva-tri pranja koliko se uobičajeno i nalazim u hotelima). Tako da hotel nije na gubitku.

Sad dolazimo do pitanja ogrtača i šlapa. U nekim hotelima (pogotovo onima sa bazenom) postoje u ormaru i ogrtači (fini, debeli, mekani... ) koji se, ako ih koristiš, kao i ručnici operu. Znači - NE smiješ ih oduzeti hotelu (jer bi to bila krađa ili kupnja ako se pita cijena na recepciji - a sigurna sam da imaju cijenu). Šlape su pak jednokratna stvar. Ja ih osobno ne koristim i ostavim netaknute u ormaru. Za razliku od nekih koji ih ponesu doma.

Dolazimo do pitanja mini-bara. I tu ima svakakvih hotelskih politika. Uvijek gurnem nos u taj mali frižiderčić, a ponekad i popijem neko pivce prije spavanja. No, prije je potrebno provjeriti cijenu dotične tekućine. U većini hotela se ti mali sokići, vode, pivica i alkohol u 0,03 ambalaži naplaćuju duplo ako ne i više od duplo skuplje. Smatra se da si tako željan dotične tekućine (ili onih kikirikija, čipseva i sličnih junk food) da nećeg cicijašiti nad svojom požudom.

No, ima hotela gdje su dotične tekućine u cijeni onih što ti prodaju dolje na šanku hotela. Te hotele volim. Ok. U jednom takvom hotelu cijena pića je skuplja nego u nekom lokalnom bircu, pubu ili kako li se već u dotičnoj zemlji zove kafić, no nekako ne smatram da ti deru kožu ako te kasno uvečer uhvati želja za nekom cugom.

Tu ću napraviti kratku digresiju - svojedobno sam bila škrta (na sebi) popiti malo žestice u neko sitno doba noći u hotelskoj sobi (cijena je bila i više nego bezobrazno skupa), no to bi me u konačnici spasilo proljeva iduće jutro. Prije toga sam pojela neko pokvareno riblje jelo i znala sam da bi mi (najvjerojatnije) žestica ubila dotične bakterije koje su mi razdirale utrobu. Hm. Toliko o tome.

I da - bez obzira što se u dotičnim sobama (jer sam zapravo obično poslovno zauzeta cijeli dan, a i ono malo slobodnog vremena zgiljam u grad u obilazak) zadržavam minimalno, ipak mi je nekako lijepo kad imam lijepi pogled kroz prozor.

Kako dobiti sobu sa lijepim pogledom (npr. na more, neku znamenitost u gradu, a ne na garaže, sporedna pročela zgrada ili još gore - na gradilište), a da pogled kao takav posebno ne naplate - to još nisam otkrila.

Kuda i kada krećem dalje, doznat ćete na vrijeme.
Voli vas Rudarka