Pregled posta

Hotelske sobe...

Kada ste posljednji put bili u nekoj hotelskoj sobi? Hm. U ovo recesijsko doba, da nema službenih putovanja, teško da bih i ja mogla odgovoriti na ovo pitanje.

Uglavnom, odlučila sam vam malo približiti "what to do" i "don't" u hotelskim sobama. Naravno, ovdje ne mislim na prljave strasti.

U posljednje se vrijeme muvam uglavnom po hotelima s četiri zvjezdice. U tom slučaju u hotelskoj sobi možete očekivati fini smještaj (ja uvijek tražim non-smoking sobu, no u skoro pa svim zapadnim zemljama više nema soba sa dozvolom pušenja, no ako malo krenete na istok...eee... ), puno jastuka, ugodnu kupaonicu (ne one grozne socijalističke bijele pločice i malo otkrhnutih iza vrata kao u nekim našim hotelima na moru)...

Uobičajeno je da u takvim sobama imate neki dovoljno veliki televizor sa hrpetinom tv kanala, sušilo, čak i dasku za peglanje, naravno s peglom (negdje dobro sakrivenu u ormaru). Doduše, ja na to ne računam i ne pada mi na pamet ponijeti nešto robe koje bi zahtjevalo peglanje. Pa to su mi previše dragocijene minute da se bavim takvim tričarijama kao što je peglanje. I da - većina hotela ima i wireless i to uglavnom besplatan. Doduše, Nijemci ti vole sve naplatiti tako da ne očekujete isto u Njemačkoj. Za npr. razliku od Rumunjske gdje je net skoro pa svugdje đabe.

Hoteli sa četiri + zvjezdicama i obavezno oni s pet zvjezdica imaju i mali kutak sa čajevima/instant kavom i kuhalom koji vam je free of charge na raspolaganju.

E sad, razlika od onih s pet zvjezdica - u njima vam čistačica dolazi dva puta dnevno - popodne/prevečer skine ili samo malo pomakne ukrasni pokrivač na krevetu, ostavi čokoladicu za laku noć, a bome i promijeni ručnike (uvijek sam bila oduševljena onim malim ručnicima za brisanje ruku, te sam to uvela i u svoju vlastitu kupaonicu). I naravno, dolazak ujutro kad se čisti soba/kupaonica kao i u ostalim hotelima s manje zvjezdica.

U posljednjoj je varijanti - u Mariott-u u Brussels-u bila opcija "green planet" ili tako nešto - ubaciš na vrata famozni listić i u tom ti slučaju gospođa iduće jutro ne očisti/pospremi sobu, ali ti dobiješ bon (5 eura) za piće na šanku. Naravno da su dečki s kojima sam bila na putu veselo prihvatili dotičnu opciju. I ostavili sve razbacano po sobi (kako su me obavijestili)..

Ja pak volim sakupiti one sitne šampončiće, regeneratore i kremice za telo (ne vidim zašto se ljudi mackaju tim kremama - ako to već radiš onda poneseš svoje vlastito ili ). Anyway, volim počastiti svoje društvo sa tim malim znakovima pažnje. Naravno, uz uobičajene suvenire - magnete za frižider. I da - u hotelima sa pet zvjezdica obično se dobiju neki fensi šamponi/kreme tako da to na kraju i ne ispadnu samo bezvezni pokloni. Naravno, pri tome strogo pazim da dotične šampone koristim do kraja (znači, onaj od prvog dana ne bacim, već mi je zapravo taj isti dovoljan za dva-tri pranja koliko se uobičajeno i nalazim u hotelima). Tako da hotel nije na gubitku.

Sad dolazimo do pitanja ogrtača i šlapa. U nekim hotelima (pogotovo onima sa bazenom) postoje u ormaru i ogrtači (fini, debeli, mekani... ) koji se, ako ih koristiš, kao i ručnici operu. Znači - NE smiješ ih oduzeti hotelu (jer bi to bila krađa ili kupnja ako se pita cijena na recepciji - a sigurna sam da imaju cijenu). Šlape su pak jednokratna stvar. Ja ih osobno ne koristim i ostavim netaknute u ormaru. Za razliku od nekih koji ih ponesu doma.

Dolazimo do pitanja mini-bara. I tu ima svakakvih hotelskih politika. Uvijek gurnem nos u taj mali frižiderčić, a ponekad i popijem neko pivce prije spavanja. No, prije je potrebno provjeriti cijenu dotične tekućine. U većini hotela se ti mali sokići, vode, pivica i alkohol u 0,03 ambalaži naplaćuju duplo ako ne i više od duplo skuplje. Smatra se da si tako željan dotične tekućine (ili onih kikirikija, čipseva i sličnih junk food) da nećeg cicijašiti nad svojom požudom.

No, ima hotela gdje su dotične tekućine u cijeni onih što ti prodaju dolje na šanku hotela. Te hotele volim. Ok. U jednom takvom hotelu cijena pića je skuplja nego u nekom lokalnom bircu, pubu ili kako li se već u dotičnoj zemlji zove kafić, no nekako ne smatram da ti deru kožu ako te kasno uvečer uhvati želja za nekom cugom.

Tu ću napraviti kratku digresiju - svojedobno sam bila škrta (na sebi) popiti malo žestice u neko sitno doba noći u hotelskoj sobi (cijena je bila i više nego bezobrazno skupa), no to bi me u konačnici spasilo proljeva iduće jutro. Prije toga sam pojela neko pokvareno riblje jelo i znala sam da bi mi (najvjerojatnije) žestica ubila dotične bakterije koje su mi razdirale utrobu. Hm. Toliko o tome.

I da - bez obzira što se u dotičnim sobama (jer sam zapravo obično poslovno zauzeta cijeli dan, a i ono malo slobodnog vremena zgiljam u grad u obilazak) zadržavam minimalno, ipak mi je nekako lijepo kad imam lijepi pogled kroz prozor.

Kako dobiti sobu sa lijepim pogledom (npr. na more, neku znamenitost u gradu, a ne na garaže, sporedna pročela zgrada ili još gore - na gradilište), a da pogled kao takav posebno ne naplate - to još nisam otkrila.

Kuda i kada krećem dalje, doznat ćete na vrijeme.
Voli vas Rudarka

Post je objavljen 04.05.2014. u 11:45 sati.