Pomišljate li ponekad da je bilo najboje da se niste digli iz kreveta taj dan? Ili tih dana??

Kao riba u horoskopu tuđe brige i nevolje doživljavam intentenzivno. Skoro kao svoje. Znam, nije to dobro za moju psihu, no što mogu... takva sam.

Tako mi je nekidan jedan kolega povjerio kako ga žena vara. I da to nije prvi put. On, onako zgodan (i relativno mlad), u ovom trenutku u jaako dobroj financijskoj situaciji - pa gdje joj je pamet... No, hoću reći - baš mi je teško što netko meni blizak prolazi takva sranja. Između ostalog jer imaju i malu djecu. I čovjeku stvarno nije lagano.

Pa onda frendica - nakon više mjeseci odvojenosti od muža (odselila se kakti zbog posla, a povela i malu koja je krenula prošlu jesen u prvi srednje u Veliki grad) ipak se odlučila za rastavu. I sad ona meni prepričava detalje koji su doveli do odluke, a ja koma..

Kako bih se razvedrila nazovem jednu svoju drugu prijateljicu koju inače rijetko čujem. Žena u bedu, ne može govoriti. Bila cijeli dan s majkom koja boluje od Aizehamera. Zna ona kako je to teško. No, kad svratih na sat - dva nije isto kao kad provedeš cijeli dan s nekim koji ti je bio tako blizak. A sada tako dalek...

Tu sam negdje prestala s pozivima. Za dan - dva i više nego dosta novosti.

Znam, ne bi se trebalo opterećivati tuđim brigama. Imam ja dosta i svojih. Noo.. nekako mi to teško ide.

Uglavnom, nakon nekoliko dana što loše spavam, a o dotičnim ljudima razmišljam i kad perem suđe i kad peglam i kad se vozim na posao (u šest i sitno), nekako zgutam podatke i malo se smirim. Obično se desi da su dotični manje pogođeni (ili se barem tako ponašaju) nego ja sama.

Poslije vrijeme liječni sve. Od toga da dotični (u različitim situacijama) odrade stvar drugačije nego što bih ja - bilo to pozitivno ili negativno za njih, a ja se pri tome osvjestim od tuđih briga. Ili neka moja vlastita postane važnija/veća od dotičnih.

Ps. Odo ja sutra u zemlju Drakula. Javim se za tjedan dana. Valjda živa. Ahoj.