A sada jedan totalno politički post.

Ide mi na živce već danima što nam (trenutna) Vlada pokušava uvaliti mućka u ovo predizborno vrijeme. Ne, ne smatram niti da im opozicija ima čime konkurirati. I jedni i drugi seru kvake.

O čemu baja Prva podpredsjednica, ministar gospodarstva i sam premijer (koji kakti ne laže)?

Investicije, investicije, pare, dolari u očima Paje Patka (Paška - koje li grozne izvedenice imena)....

A sad malo ozbiljno. Postoji nekoliko razloga zbog kojih Rudarka (kao doktor znanosti, sudski vještak, stručnjak u svom području, sitni manager, supruga, roditeljica i majka) smatra da su to samo tlapnje. Eto ih poredanih slučajnim odabirom.

- za kvalitetnu investicijsku klimu (stranih investitora, bogatih domoljubnih gastarbajtera ili novaca iz domaće "čarape") potrebna je dugoročna stabilna porezna politika - jednom riječju - kad se piše investicijska studija o ulaganju ili prije toga studija isplativosti koriste se ekonomski modeli isplativosti određenih projekata i niti jedan investitor ne želi potrošiti svoje novce na projekt za koji se ne znaju osnovni parametri, ili još gore - koji se mijenjaju skoro pa svaki kvartal,

- drugo, potrebno je ubrzati efikasnost državnog aparata, izbaciti kukolj iz ureda raznoranih agencija, ministarstava, lokalne samouprave koja koči, spriječava ili samo ignorira zahtjeve za potrebnim dozvolama (kako bi izgradili pogon potrebna vam je lokacijska dozvola, koja je pak vezana uz lokalni PUP ili GUP, pa studija utjecaja na okoliš, još nešto raznoraznih suglasnosti (nedajbože da se radi o projektu koji zadire u državne čestice - famozna agencija za upravljanje državnom imovinom je još uvijek u nekom raskoraku sa imenovanjima, pa tako i sa rješenjima koje bi morale izdavati), građevinska, pa uporabna (tu isto tako državni aparat saziva tehnički pregled),

- promjene zakona i raznoraznih pravilnika koji bitno mijenjaju poduzetničku klimu potrebno je najaviti i s određenom dozom razuma primjenjivati u što duljim razmacima (a ne da svaka vlast mijenja bitne postavke Ustava, raznoraznih zakona itd. - friški je primjer rat između Vlade i naše jedine naftne kompanije gdje je u posljednji čast upravljanje plinskim biznisom dano državnoj firmi koja već i u svojem djelokrugu rada (struja) grca u dugovima - što će tek sada biti - Bog nam pomozi. Tim je promjenama učinjena multimilijunska šteta privatnom kapitalu, a samim time i samom sebi - da ne bi bilo zabune). Primjeri kao što je navedeno daleko odbijaju strane investitore od nas bez obzira što smo kakti jedna od članica EU,

- traženje strateških partnera za raznorazna državna posrnula poduzeća na način da se od budućih investitora traži samo para, ali ne i sudjelovanje u upravljanju dotičnim kompanijama ne vodi ničemu (posljednji primjer je naša jedina petrokemijska industrija - tko će dati novce, a da istovremeno na čelu dotične kompanije ostanu isti lokalni frajeri, sa istim načinom razmišljanja o vođenju tvornice (ajmo se malo dogovorit uz kilo i litro) i sl. ) - tu bih mogla napomenuti i onu priču o "skupom" i "jeftinom" plinu - taj tzv. "skupi" plin od INE (koja je isto tako dijelom državna, pa se njezin profit slijeva u državnu kasu) je uvijek bio krava muzara, za onaj "jeftin" treba iskeširati u avansu paru - da li je to moguće od dotične kompanije oliti države - teško....

- pokretanje investicijskog ciklusa gradeći kule u zraku tipa tunela, mostova (sori dragi Dubrovčani - no svaki put mi suza kane kad krenem prema Osijeku - lijepo se meni voziti po autoputu, no na cesti ja, pa opet malo ja, pa dugo nitko, pa onda opet nitko, pa.... ), infrastrukturnih objekata - halo? Državna je kasa prazna. Nema šanse.

Moglo bi se tu svašta dalje nabrajati, no vi bi prestali čitati. Tako da ću se ovdje zaustaviti.

Uz rudarski sretno, voli vas vaša Rudarka

Baš me nešto u zadnje vrijeme krenulo. Prvo sam prije desetak dana bila u Brussels-u, pa nekidan u Rumunjskoj. Ehh...

Uglavnom, poslovno nas pozvali razgledati neka postrojenja, tako da vam iz prve ruke mogu reći kako je to 300-ak km od glavnog im grada Bukurešta.

Kao prvo - cijene. Sve je isto ili skuplje nego kod nas. Od nekih (planiranih) šopinga - ništa. Ili skoro ništa.

Drugo - bez obzira što su davnih dana ušli u EU, nema vidljivih promjena od doba crnog im Ceausescu-a. Nažalost, sve iole vrijedno je u rukama stranaca, a profit curi prema Europi... na izgled u cijelom iznosu.

Bez obzira na nepregledne ravnice, sela su im zbijena, malih (blatnjavih) dvorišta, kućica do max 50-ak kvadrata, pokrivenih limenim (hrđavim) krovovima.

Pomišljate li ponekad da je bilo najboje da se niste digli iz kreveta taj dan? Ili tih dana??

Kao riba u horoskopu tuđe brige i nevolje doživljavam intentenzivno. Skoro kao svoje. Znam, nije to dobro za moju psihu, no što mogu... takva sam.

Tako mi je nekidan jedan kolega povjerio kako ga žena vara. I da to nije prvi put. On, onako zgodan (i relativno mlad), u ovom trenutku u jaako dobroj financijskoj situaciji - pa gdje joj je pamet... No, hoću reći - baš mi je teško što netko meni blizak prolazi takva sranja. Između ostalog jer imaju i malu djecu. I čovjeku stvarno nije lagano.

Pa onda frendica - nakon više mjeseci odvojenosti od muža (odselila se kakti zbog posla, a povela i malu koja je krenula prošlu jesen u prvi srednje u Veliki grad) ipak se odlučila za rastavu. I sad ona meni prepričava detalje koji su doveli do odluke, a ja koma..

Kako bih se razvedrila nazovem jednu svoju drugu prijateljicu koju inače rijetko čujem. Žena u bedu, ne može govoriti. Bila cijeli dan s majkom koja boluje od Aizehamera. Zna ona kako je to teško. No, kad svratih na sat - dva nije isto kao kad provedeš cijeli dan s nekim koji ti je bio tako blizak. A sada tako dalek...

Tu sam negdje prestala s pozivima. Za dan - dva i više nego dosta novosti.

Znam, ne bi se trebalo opterećivati tuđim brigama. Imam ja dosta i svojih. Noo.. nekako mi to teško ide.

Uglavnom, nakon nekoliko dana što loše spavam, a o dotičnim ljudima razmišljam i kad perem suđe i kad peglam i kad se vozim na posao (u šest i sitno), nekako zgutam podatke i malo se smirim. Obično se desi da su dotični manje pogođeni (ili se barem tako ponašaju) nego ja sama.

Poslije vrijeme liječni sve. Od toga da dotični (u različitim situacijama) odrade stvar drugačije nego što bih ja - bilo to pozitivno ili negativno za njih, a ja se pri tome osvjestim od tuđih briga. Ili neka moja vlastita postane važnija/veća od dotičnih.

Ps. Odo ja sutra u zemlju Drakula. Javim se za tjedan dana. Valjda živa. Ahoj.

Nekidan bila na jednom sprovodu. Pokopali smo jednog našeg poslovođu koji je na vrijeme uzeo otpremninu, zgiljao (po starom zakonu) u pemziju i proživio još nekolicinu godinica. Pa ga zgrabila bolest...

Uglavnom, sakupilo se staro društvo s posla, uključujući i neke "zalutate ovce" no što je već nešto što drugo.

Prema nekim našim pravilima - u slučaju da nam umre netko od kolega (koji još uvijek rade), onda se održi i neki govor, u slučaju penzionera, s naše "službene" strane nema ništa tj. nije uobičajeno da se i taj dio organizira. No, kako to inače biva, svećenik obavi pokop, mi se sakupimo, podružimo...

No, priča nije sad o tome. U ovom slučaju radilo se o velikim riječima lokalnog nam župnika o vrlinama i vjerskim zaslugama pokojnog. Koji nije ni blizu bio dotičnoj priči. Čak dapače..

Nekad davno se pokapalo sa "partiskim komesarom" ili ne znam kako se to zvalo, pa su i neke stare bakice koje su silom prilika bile majkeo (očevi) dotičnih "komunjara" pokopane uz sve državničke počasti, naravno bez prisustva svećenika. A one su samo htjele miran i skroman vjernički sprovod.

Sad smo u drugoj krajnosti - sve tzv. "stare komunjare" pokapaju svećenici uz dugotrajne litanije i propovjedi o "predragom pokojniku" kao da je dotični svaku večer molio na večernjoj misi.

Naravno da je lijepo da netko pomoli i nad tvojoj otvorenoj jami. No, isto bi tako bilo dobro da pripadajuće svečenstvo ipak provjeri da li pokapa nekog aktivnog vjernika, skromnu i poniznu bakicu ili nekog "Velikog Hrvata" (znate onaj vic što je 90-ih kolao - "Znate li razliku između velikih i malih Hrvata? mali Hrvati su se krstili kao bebe, veliki kao odrasli").

Što hoću reći - vrijeme je da se razdvoje pravi vjernici od onih pokondirenih. Pa makar to bilo i u vrijeme posljednjeg ispraćaja.

Zato sve više cijenim našu dragu (ex) blogericu Danijelu koja je dozvolila nikad ponovljiv ispraćaj Kralja fanka - luckastog i opičenog, jedinog Dinu Dvornika. Respect!

Čujem da će nam po novome naš lokalni apotekar (pekar, lekar, apotekar...) oliti ljekarnik kako bi to lijepo rekli - mjeriti tlak i šećer. Hm.

Halo? Moglo bi se reći kako sam i ja doktor, ali ne medicine pa vam bez problema mogu izmjeriti tlak, a bome kao dogogodišnji roditelj dijeteta dijabetičara i šećer s time da od mene možete dobiti i savjet o regulaciji šećera, kako bi se reklo iz prve ruke za razliku od svih cijenjenih ljekarnika.

Ili ministarstvo zdravstva u suradnji sa HZZO-om smatra da bi sad vlasnici ljekarni morali zaposliti doktore ili ???

Kakti to su sve mjere olakšanja prebukiranim liječnicima. I to će donijeti puste pare uštede u resoru medicine. Halo? Zar (opet) država misli da će nam netko dati besplatnu uslugu? Ili misli da će za sitne pare dobiti od stručnjaka farmacije i farmakologije zdravstvenu skrb?

Sve u svemu, kako god gledali na (vaš, svoj, njihov) visoki tlak ili šećer - zašto se smatra da će se u ljekarni riješiti problem vezan uz hipertenziju i dijabetes tip II?

Sad da vidimo kako to funkiconira kod osvještenih ljudi i tzv. biračkog tijela oliti raje sitnog zuba? Ovi će prvi, nakon prvih simptoma gorenavedenih boleština riješiti sve svoje nedoumice i tegobe sa liječnikom, liječnikom - specijalistom, slušati sve njihove naputke, redovito mjeriti (u kućnoj radinosti) svoje relevantne parametre tlaka i/ili šećera i paziti na uzimanje lijekova i prehranu (koja je kod obje kategorije ključan moment "liječenja" oliti "izliječenja").

Ovi će pak drugi muljati i sebe i doktora i specijalista i zakonitu/e i lokalnog ljekarnika o stanju svoje "bolesti", te jesti, piti, lumpati i izbjegavati sva moguća mjerenja parametara svoje boleštine. Pa će svi drugi biti krivi ako nešto krene u krivo.

Ili masa naših predragih penzionera koji muljaju i sebe i liječnika i najuže obitelji o svim svojim problemima, ali istovremeno slušaju prvu susjedu, babu što im prodaje grinzajg na placu, gurua sa stranica žute štampe i onih kasnovečernjih čitača tarot karata....

Ps. Osvrt na predragu Sveki - prošli je tjedan olako odbila smještaj u lokalnoj bolnici kako bi sakupila relevante podatke kroz raznorazne pretrage (mogu si samo misliti koliko je stvar ozbiljna da u trenutku kolapsa sustava žele babu primiti na bolničke pretrage/liječenje) kako bi na placu kupila friške gaće i šlafrok - to što je sinek odjurio, pa se ponovno vratio po nju i potrošio benzina za brat bratu sto i nešto km + 50-ak kn autoputa, da bi dotična jučer i odmah i sad inzistirala na taxi prijevozu u dotičnu ustanovu jer su gaće kupljene, a njoj se ne odrađuje na pehaka vađenje krvi/raznorazna slikanja...