Kao i svi odrasli ljudi odnosno ljudi sa odraslom dijecom, a sve manje želje za jutarnjim spavanjem, nedjeljom obično gledam CNN. Jerbo nema ništa pametnijeg. Trenutno je CNN BusinessTrevel s R. Questom.

Frajer objašnjava što i kako se organizirati kad puno putuješ, od odabira kofera, pakiranja, načina organiziranja vremena, mijenjanja vremenskih zona, spavanja na aerodromima i sl.

Ovdje se pod putovanjem ne smatra skoknuti do Pušće Bistre (ne znam zašto, ali se ona uvijek prva nađe na popisu, a mislim da tamo nisam nikad bila) niti do zabačenog ureda u srcu Slavonije (što ja često radim), već avionski prijevoz sa mijenjanjem vremenskih zona. Hm.

Za jednog prosječnog Hrvata dosta putujem, no za pravog poštenog business man-a tj. ženu - jok. Onih nekoliko putovanja godišnje u neku od europskih metropola ne računa se kao nešto wou. Dođeš na zagrebački aerodrom - obično je rano jutro (posljednji put sam putovala u Brussel avionom u šest i nešto sitno, koma jer više od jednog aviona istovremeno polijeće i stvara se ogromna gužva kod čekiranja karti i predaje prtljage) i nakon čekanja u nekoliko redova (check-in, sigurnosna kontrola, putovnice) ne stigneš popiti niti onu njihovu bezbrazno skupu kavu. Nakon toga preletiš preko Munchena ili Frankfurta i za sat-dva sletiš u svoje odredište. Neš ti kompliciranja. Ne stigneš niti provjeriti ponudu u Free Shopovima, a bome niti popiti pošteno pivo u Njemačkoj, a već si na svom odredištu.

Ova mi je emisija uletila kao karma. Doduše, nije da sam naučila nešto posebno. Uglavnom, dobila sam poziv da održim predavanje/prezentaciju na jednom stručnom skupu u Karachiu, Pakistan. S obzirom da me gosp. Pakistanac pozna s jednog ovogodišnjeg skupa gdje mu se jako dopalo o čemu pričam, a ispalo je da je frajer faca u svojoj zemlji, tako pod svaku cijenu želi da se tamo pojavim. Čak mi nudi prijevoz i smještaj o njihovom trošku. Wou - reći će neki.

S obzirom da sam broj svojih odlazaka na stručna mjesta ispucala davno, pa se neki direktori već prijete da me više neće pustiti ni do Đurđevca, a kamoli preko granice, nisam sigurna da bi išta značilo da tražim od svoje kompanije da službeno putujem. Pa makar i na tuđi račun.

Da uzmem godišnji i odem - hm? Da se za dva dana kongresa gombam 15-satnim letom preko Turske ili Quatara i da uz tekuću stolicu (čitaj: proljev) - što ima velike šanse da poberem kao suvenir, obiđem daleku i egzotičnu zemlju? Teško da mogu od organizatora tražiti smještaj tjedan dana, a bome niti toliko izostati s posla. I još bih za tu zabavu trebala zatražiti vizu koja se dobije u Sarajevu. Taj dio još nisam sigurna.

Sve u svemu - sranje za odabrat.

I za kraj - pozdravljam kolegu dugogodišnjeg blogera Ribafisha koji je napredovao u urednika našeg portala. Jeee...

Kako je uvijek mistično pitanje na koji način neki tekstovi dođu na naslovnicu, a neki, po mišljenju samih vlasnika, nikad - tako mi je svojedobno zamjerano kroz neke prljave komentare da sam u nekom kontaktu sa tadašnjim urednikom, a jadna ja, a bome i jadan on jer se nismo uopće poznavali i još uvijek ne znam čovjeku pravo ime i prezime.

Prema tome, Riba, imat češ gadnih problema. I da - molim te ne mijenjaj grafički izraz stranice. Ona prije je bila grozna, na ovu smo se nekako priučili. Neka tako i ostane.

Nedjeljnji jutarnji pozdrav od Rudarke!