Ne znam koji se bug dešava, no svako malo (pogotovo predvećer kad dodjem doma) ne mogu otvoriti blog. Da li ga netko štopa? Da li su neki shvatili da bi mi - blogeri mogli biti odlučujući faktor u javnom mijenju ili je samo moj komp u komi?

Sve u svemu - bili ste zakinuti za jedan pravi politički post o "mladom kadru" koji u svojoj 24 godini postaju direktori i rukovoditelji naše nam drage imovine. Jel eto - kao što je to bio i Kim Il Sung i njegov sin Kim Il Jong i ovaj mladac unuk što sad napada Ameriku (jebiga, zaboravih kako se zove - a ovu pak dvojicu znam iz tatinih priča jer je bio u Sj. Koriji dobrih pola godine tamo negdje krajem '70-ih) i što su napaćenom narodu govorili - već su u vrtiću slagali lokomotive. Pa tako i naš nadobudni politički junge kadar. Nema smisla kadrovirati nekog "običnog" stručnjaka, s barem desetak (da ne spominjemo više) godina staža. Može to mali, nije čak trebao niti godinu dana pripravničkog proći....

I šta bi? Izašao u novinama. Nitko se čak i nije osvrnuo. I - ušao u povjest. Svi su ga zaboravili. Čim su novinama pripalili vatricu u staroj zadimljenoj pećici...

E da, pun mi je kufer zimske idile, gledanja snijega kroz prozor i bla bla bla... dosta mi je romantike. Em je osjećaj kao da ćemo za dan dva u kuću unijeti jelku i početi s božićnim ukrašavanjima, em mi je račun tako u banani da mi je muka čim pomislim da je kraj mjeseca, da bi trebalo potrošiti novce barem na neke skromne darove tipa čokoladnih drangulija (uključujući i faking jaja i rolanu šunku, plećku šta ti već uvale u onu mrežicu pod "super povoljno").

No, zato i dalje nas zasipavaju abnormalnim ciframa što su potrošene na raznorazne skupe namještaje (onaj dizajnerski stol šefice Lutrije je ružan kao noć), živo cvijeće iz Metropole u pripizdinu Like i sl. gadarije. Nek nam prisjedne ono malo salame uz suho pecivo što žvaćemo svako jutro (jer su ukinute menze kao "višak" - šta bi narod bio zdravo hranjen kad može trošiti kod Todorića...). No da, malo sam zabrijala.

Dosta o meni. Ajmo o nogometašima. Koliko sam shvatila (iz susjedne sobe), nisu igrali ništa posebno do zadnjih par minuta kad su im se posrećila dva gola. I sad ću morati danima slušati kako su bili dobri. Ma dajte najte. Idem raditi. Adju.