Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/rudarka

Marketing

Kadroviranje...

Ne znam koji se bug dešava, no svako malo (pogotovo predvećer kad dodjem doma) ne mogu otvoriti blog. Da li ga netko štopa? Da li su neki shvatili da bi mi - blogeri mogli biti odlučujući faktor u javnom mijenju ili je samo moj komp u komi?

Sve u svemu - bili ste zakinuti za jedan pravi politički post o "mladom kadru" koji u svojoj 24 godini postaju direktori i rukovoditelji naše nam drage imovine. Jel eto - kao što je to bio i Kim Il Sung i njegov sin Kim Il Jong i ovaj mladac unuk što sad napada Ameriku (jebiga, zaboravih kako se zove - a ovu pak dvojicu znam iz tatinih priča jer je bio u Sj. Koriji dobrih pola godine tamo negdje krajem '70-ih) i što su napaćenom narodu govorili - već su u vrtiću slagali lokomotive. Pa tako i naš nadobudni politički junge kadar. Nema smisla kadrovirati nekog "običnog" stručnjaka, s barem desetak (da ne spominjemo više) godina staža. Može to mali, nije čak trebao niti godinu dana pripravničkog proći....

I šta bi? Izašao u novinama. Nitko se čak i nije osvrnuo. I - ušao u povjest. Svi su ga zaboravili. Čim su novinama pripalili vatricu u staroj zadimljenoj pećici...

E da, pun mi je kufer zimske idile, gledanja snijega kroz prozor i bla bla bla... dosta mi je romantike. Em je osjećaj kao da ćemo za dan dva u kuću unijeti jelku i početi s božićnim ukrašavanjima, em mi je račun tako u banani da mi je muka čim pomislim da je kraj mjeseca, da bi trebalo potrošiti novce barem na neke skromne darove tipa čokoladnih drangulija (uključujući i faking jaja i rolanu šunku, plećku šta ti već uvale u onu mrežicu pod "super povoljno").

No, zato i dalje nas zasipavaju abnormalnim ciframa što su potrošene na raznorazne skupe namještaje (onaj dizajnerski stol šefice Lutrije je ružan kao noć), živo cvijeće iz Metropole u pripizdinu Like i sl. gadarije. Nek nam prisjedne ono malo salame uz suho pecivo što žvaćemo svako jutro (jer su ukinute menze kao "višak" - šta bi narod bio zdravo hranjen kad može trošiti kod Todorića...). No da, malo sam zabrijala.

Dosta o meni. Ajmo o nogometašima. Koliko sam shvatila (iz susjedne sobe), nisu igrali ništa posebno do zadnjih par minuta kad su im se posrećila dva gola. I sad ću morati danima slušati kako su bili dobri. Ma dajte najte. Idem raditi. Adju.



Post je objavljen 27.03.2013. u 06:23 sati.