Prvo - jedno obično pitanje: da li u smeće bacate reciklažnu ambalažu oliti plastične i staklene boce za koje se dobije povrat novaca?

Osobno, ne bacam jer je svaka boca novac koji sam ja unaprijed platila pri kupnji pune boce - bila ona sok, mlijeko ili boca vina. Uključujući i one male bočice kiselog mlijeka ili čudotvornih napitaka punih - šta bi ono moralo biti - bakterije (mislim)....

Gledam prilog u posljednjoj emisiji "Provjerenog" o sakupljačima reciklažnih boca. To su ljudi na rubu egzistencije. I neki su jadni, neki čak i beskućnici...

U našem selu po smeću kopaju samo Ciganke. I ne bi bio problem kad bi samo napravile rusvaj u mojoj kanti za smeće (makar ja unutra ubacujem smeće u plastičnim vrećicama, pa onda kad raskupusaju moje izvana čiste vrećice - sve smrdi ko vrag), ali one dio kante izbace van i tako ostave. Da vam ne spominjem kako je ružno kad puše vjetar i nosi "ono s krilcima" ili neko drugo smeće koje njima nije zanimljivo.

A njima je zanimljiv stari kruh i dotična ambalaža. Hm.

O da - prijašnjih godina mojeg ljetovanja (koje sam nažalost propustila u posljednjih nekoliko godina) reciklažnu ambalažu sam skupljala u posebnu vreću za smeće, te istu objesila izvana kante za smeće. Kad već ljudi dolaze i prehranjuju se na način da sakupljaju dotičnu ambalažu - da im barem pomognem tako da je ona odvojena od ostalog smeća i čista. Eto.

Da li je tužno ili ne kad netko kopa po smeću? Ako govorimo o reciklažnom smeću - čak i ne. Nekako me više čude oni koji dotičnu ambalažu bacaju nego oni koji ju sakupljaju. Kad bih bila iznimno bogata vjerojatno bi mi bilo svejedno, no onda bih ipak odvojila boce i ostavila ih na vidljivom mjestu osobama kojima je i takva vrsta zarade pitanje egzistencije.

Poznam osobe koje strogo kupuju kruh u popodnevnim satima (tu govorimo o mojem selu, a ne Zg. gdje je pitanje kad je "uredovno" a kad slobodno vrijeme općeg puka) kad je u pola cijene. Jer si drugačije ne bi mogli rasporediti plaću od prvog do prvog. Tj. od datuma plaće do slijedeće....

Sve u svemu, tuga me hvata kad razmišljam o ovakvim stvarima. Doduše, ako sam ja kao kakti visokoobrazovana osoba s kakti dobrim primanjima u situaciji da razmišljam što je povoljnije, pobožno sakupljam gorespomenutu ambalažu (a da mi prva misao nije ekološki osvještena već strogo financijska) i tu i tamo napravim frku u kući, pa ravno tri dana jedemo i stari kruh.

Dok opet nekome ne dopizdi, napravi mini-revoluciju i opet sve ispočetka, kako je tek onima koji imaju manja primanja. I više studenata. Ili više djece ili.... you know what I mean...

Jednom riječju - tuga i jad. I ne vidim izlaz iz tunela... jer očito da kod nas zarađaju samo mašijaši... i političari.

A sigurna sam da većina želi samo malo - majicu kad mu prahne, dovoljno novaca kad od plać(ic)e plati račune (po mogućnosti sve!) i još za skromno ljetovanje. O skijanju nitko ne razmišlja.... ehhh...