Ne znam zašto, ali opet sam se začudila jednoj sitnoj informaciji koja se danas provukla kroz medije.

Naime, bivši ravnatelj zagrebačke kaznionice, nakon što je optužen za krađu keša iz zatvorske blagajne (to bi se zdrav čovjek zapitao kakva šuša u doba kartica i negotovisnkog plaćanja, no nećemo ), razriješen je te dužnosti, te - gle čuda - postavljen za upravitelja u Turopolje.

E sad, da li je ovo degradacija - pretpostavljam da je. No, da li čovjek kojeg su ufatili s prstima u blagajni, bez obzira u kojoj je fazi samo suđenje, može biti na rukovodećoj funkciji i to još državnoj?

Naravno da se ne bi doznalo za ovakve namještaljke da si dotični nije oduzeo život.

Koliko takvih malverzacija ima? Koliko je ravnatelja i upravitelja postavljeno na račun "političke podobnosti", a ne stručnosti? O kej. Shvaćam da nam ministri moraju biti političari, no da li i razni rukovoditelji moraju biti prvensveno podobni, a tek onda (možda) stručni?

Da sad ne spominjemo one razne magistarske radnje tipa "pojeo vuk magare" jer nam se i dalje dotični Prvi magistar (Đapić) cereka u facu jer mu nitko službeno nije oduzeo imenovanje. A čini mi se niti one diplomske radnje cijenjenih nam policijota. Glavno da su na vlasti. Damn.

E stvarno smo tutlavi što to dozvoljavamo.