Azo dakle, kuća mi je puna cvijeća (kao da sam umrla - kako je to veselo spomenuo Guzda). A bome i poklona...

Proslavila sam rođendan dostojan britanske kraljice!

Počelo je još u subotu Expres dostavom jednog hrvatskog dizajnerskog komada, kojeg doduše ne znam gdje ću i kada obući jer je totalno kontra mojeg outfita. No, hvala frendici što me se uopće sjetila s poklonom, pogotovo tako skupim (doduše za cijenu u dućanu, ona ima neke poslovne veze, pa je to - ja se barem nadam - nabavila povoljnije) i još sve to poslala poštom. Wou!

Stigao je u subotu i bon za popust u mojem (više-manje) omiljenom špeceraj - centru. Veli mi frendica koja je nekidan imala rođendan da nije ništa dobila od tih istih. Hm. Doduše, srce me zaboli kad se sjetim koliko novaca ostavljam na dotičnoj lokaciji.

Onda su me u nedjelju pozdravljali i čestitali svi virtualni frendovi, pa ovi iz real life-a što sms-ovima, što pozivima, što direktno. Čak je i Njemačka poslala jednu malu sms poruku. Valjda je poziv frlo skup.

Da vam sad ne spominjem da su mi i teleoperator i frizerka isto tako čestitali.

Kad si malo bolje razmislim - jebemu, cijelu plaću ostavljam što po špecerajima, što za račune - i bolje im je da mi čestitaju! Doduše, malo su me razočarali ovi iz osiguranja auta. Hm. Obično su oni bili prvi u čestitarima. Možda je to zato što sam trenutno vlasnik samo jednog automobila. Sic.

Danas smo nastavili s redom cvijeća i slatkiša od kolega s posla. O da, dobila sam i treću orhideju (u trećoj boji ukrasnog lonca), tako da smišljam način da dio novopridošlih trajnica prebacim na posao. Tako i tako tamo provodim više vremena nego doma. Budna. Pa da malo i ja uživam u ljepoti.

E da, da se vratim poklonima - osim nešto malo svjetlucavo (zna Guzda šta mala sraka voli ) do nekoliko bonova za masažu - znaju ljudi što obožavam, do drangulija tipa svilena marama () a la susjeda profesorica u penziji, instalacija bambus podložak + limuni (čak nisu ni limete) do domaće kobasice () - bilo je tu svega.

Sve u svemu - jako mi je drago što su me se neki ljudi sjetili, pa makar i samo malom porukicom na face-u.

I da ne bi bilo zabune - to što kakti pljujem po nekim malo manje uspješnim poklonima nije istina - zahvalna sam svakoj osobi što se potrudila bilo što mi pokloniti. Pogotovo u ova teška vremena. Doduše, nekima je to odraz njihovog (škrtog) stava, a ne financijske situacije.

I za kraj: Stvarno mi je žao što je gospođa H. Vlahović izgubila bitku sa opakom bolešću. Ne znam kako će biti slijedeća Nova godina bez njezinog komentiranja novogodišnjeg koncerta iz Beča. A posljednja joj je želja bila da uživo odsluša dotični. R.I.P. draga Helga