Znam da niste ni očekivali da će Rudarka ostati u svom selu, ili obilaziti neke dosadnjikave muzejske postave koje se tako i tako mogu vidjeti svaki dan.

Doduše, ideja je bila malo nadobudna - da se po autoputu spustimo do Gradiške, te u cik-cak liniji (nemam pojma koliko kilometara) obiđemo i Pakrac. Jedni su imali u programu obećavajuću izložbu o čipkama, te nakitu, uključujući radionicu izrade nakita, a drugi u suradnji sa lokalnim radio-klubom izložbu starih radio prijemnika, gramofona, puštanje starih ploča (gramofonskih!) i sl.

Uglavnom, staro društvo se raspalo, da sad ne ulazim u bolne detalje, a novopozvani nisu bili oduševljeni idejom obilaska prašnjavih mjesta. Malo su me razočarali jer sam mislila da su ipak malo širih pogleda. No dobro..

Krenusmo sami jer je brzo trebalo ustupiti dnevni boravak bandi koja je - naknadno smo to otkrili - strusila gajbu piva, pola litre rakijetine, zagorila večeru (koja se onda nije ni jela)...

Na radio stanici je taman počela tekma. Malo mi je čudno zvučao prijenos rukometne utakmice preko radio-stanice, no dobro....

Ulaskom u N. Gradišku Guzda je mudro predložio da nađemo neki birc sa ekipom što gleda tekmu, malo se osvježimo (pivom ), te onda krenemo na šeflju kulture.

Ne da smo samo pronašli dobar lokal, pogledali grozno drugo poluvrijeme, već smo uz pivo na stol bez jebemti dobili i nareske, kruh i masline kako bi se zasladili. Doduše, poslije nam prisjelo, no never mind.

Nakon što nas je moj mobitelski GPS malo prošetao uokrug (neš ti velikog grada... ), pronašli smo lokaciju Gradskog muzeja Nove Gradiške i prigodnu izložbu "Čarolija čipke i nakita" koji izgleda ovako:





Ne mogu reći da me heklarija nešto posebno oduševila jer se u mojoj kući nalaze možda i ljepši primjerci - što ručni rad moje Sveki, što dio što je ostao iza Kraljice Majke, no, prostor gdje je sve to bilo izloženo - wou. Drvom obložena soba sa niskom galerijom sa svih četiri strane.

S obzirom da smo prepoznati kao padobranci, odmah nam je pristupla ugodna gospođa koja nam je ponudila kuhano vino, slatkiše, te nam objasnila da se nalazimo u starinskom dućanu - knjižari koja je samo pukom srećom ostala relativno netaknuta. Naime, tokom prijašnjih godina socijalizma bila je skladište susjednog dućana za bebe.

Evo i tu jedna prigodna fotografija - ormarić s sitnim ladicama za račune, kartice???

Nakon šeflje kulture u Gradišci odustali smo od bauljanja prema slijedećoj lokaciji, već se po autoputu vratili nazad u naše selo. Uspjeli smo popiti rundu u našem omiljenom kafiću gdje je svirka tek počela. Naravno, uživo.