Ne znam zašto se ljudi živciraju što je božićno ludilo?

Meni je baš štosno što je sve nakinđureno, svjetleće i Đingbels svirajuće.

Kako bi inače proživjela ovo tmurno doba, ustajanje po mraku (je je, ostatak Hrvatske radi od sedam ujutro, a ne klizno do devet kao ovi iz Metropole i većih gradova), bauljanje po sumaglici....

Volim ja i svjetleće ukrase, šta košta da košta (jebiga, tako i tako tu "zašparanu" lovu ne bi vidjeli obični smrtnici), a ne kao u Portugalu što su postavili neke kišobran - instalacije umjesto kićastih božićnih pizdarija. Ne, ne mora svaka minijaturna općina baš svake godine obnoviti sve svoje svjetleće igračke, nešto se može i uskladištiti, pa koristiti više godina. Sigurno i striček električar može učiniti čuda tako da popravi neke polomljene strujne krugove...

Volim i one sitne poklone što nas preko qu obasipavaju poslovni partneri koji su zaradili puste pare, no nema smisla da potroše koju kunu na plastični farjcajg i otvarač za konzerve (prije par godina hit su bile podloške za miša). Tko kaže da od njih očekujemo prebogate šarene pakete? I nemojte mi sradi kako neki ne zarade jer ipak neke stvari i ja znam. Ne pitajte detalje.

Doduše, i tu bi se dalo svašta zgodnog upotrijebiti - pokloni koji bi bili predmet izrade totalno zapuštenog sitnog hrvatskog obrtništva. a istovremeno dovoljno povoljni da zadovolje mnoge razmažene menadžere. Ne, nemojte se zavaravati da i sve ove godine, uključujući famoznu Kanaderovu banana-godinu i dalje ne dobivaju flaše viskija i slične lakrdije...

No dobro. Što još?

S obzirom na vlastitu financijsku situaciju nije da očekujem čuda pod borom, no i sitni znak pažnje bi bio dovoljan.

Uz rudarski pozdrav,

voli Vas Rudarka