Ne znam zašto, ali ja sam i dalje izgubljena u ovom blogu... Bez obzira šta neki rekli meni je grozan. I ne mogu od prve naći svoje prijatelje. To je jedan od razloga što me nema kao nekada...

Drugo, naravno nemam vremena. Ubi me ritam poso - dućan - bauštela - štednjak - krevet...

No, sve se više približava dan povratka. Doduše, kako je lova koja nam je ostala na raspolaganju minimalna, mislim da neće biti za puno toga još dugo. No i obična žarulja u vlastitoj kući je bolje nego ovo sada. Uz sve dužno poštovanje vlasnicima (da me sad neki dušebrižnici ne bi jebali). Koji ne pitaju za nas. Još uvijek se dure. Hm.

Nažalost, ovaj naš trenutni stančić je loše izolirano potkrovlje u kojem smo se doslovno kuhali cijelo ljeto. Dva dana hladnog vremena - i kenja - već je zima kao u frižideru. Nemam volje dočekati vrijeme grijanja. Koje ako ovako nastavi - može biti već sutra.

Nemam više onog žara da vam prenosim novosti. Na faking televiziji samo sapunjare u trenutku kad bi se kao čovjek lijepo odmorio - tamo negdje oko osam navečer. Iza devet već tako i tako svi zijevamo.

Jednom riječju - fak.