Prvi dan škole...
05.09.2011.Kako god se činilo da će školski praznici trajati dovjeka, došao je i taj famozni dan - početak školske godine.
Kako ove godine Mala kreće u srednju školu, bez obzira što je istu pohađao Nasljednik, te je Rudarka "stekla" zavidnu karijeru predstavnika razreda u vijeću roditelja svih četiri godine (nitko me nije htio zamjeniti, pa eto... nije beg cicija - odradila ja to s voljom i na vrijeme ), ipak je sad nova situacija.
Mala je, za one koji ne znaju - dijabetičar. I red je da se nastavnici, a posebno njezin razrednik doznaju neke osnovne stvari što je to dijabetes, kako bi se oni kao nastavnici morali ponašati i koji su to kritični slučajevi kad bi se trebalo reagirati. Na pravi način.
Naravno da je Maloj pao mrak na oči kad je vidjela vlastitu joj roditeljicu u holu škole.
Kao pravi štreber htjela sam ja dogovoriti sastanak s razrednikom još prošli tjedan, no bilo je nemoguće doći do pedagogice koja mi je kao bila veza - ipak smo s njom razgovarali i kod samog upisa. No, sve je dobro prošlo. Čovjek je dobio pisane upute, obećao da će sve potrebno odratiti prema ostalim nastavnicima, te me zamolio da kontaktiramo češće nego je to uobičajeno, te pitao za dozvolu da me nazove kod svake kritične situacije u školi.
Mogu reći da je bio zadovoljan što sam tako revno - odmah prvi dan odradila ovo upoznavanje, te obećao kako će proučiti literaturu kad se već u školi nalazi učenik sa specifičnim potrebama - ovaj put vezanim uz šećernu bolest. Neću vas sad tu daviti s tim detaljima definicija hipoglikemije i hiperglikemije, te što je potrebno odraditi u kojem slučaju, no, ako treba - ponoviti ćemo sve.
Neznanje je obično najveći neprijatelj svih kroničnih bolesti. I svih čudnih, da ne velim zločestih reakcija needuciranih ljudi.
Imam još nešto u vezi prvog dana škole i malih školaraca u prvi osnovne - svi trube i broje kako bi svi trebali polako voziti, kako su mali prvašići na cesti i bla bla bla...
Ne. Danas, sutra i slijedećih nekoliko dana mame i tate vode male prvašiće u školu. Nisu oni ugroženi. Potrebno je za nekoliko tjedana, da ne velim mjeseci paziti na mališane. Em će biti kraći dan, pa će brzo padati sumrak, em će mališani biti sami u prometu. Tada treba odrađivati ove policijske, novinarske i ine akcije sigurnosti prometa. Za opće dobro i svaki mali život koji će biti ugoržen!
komentiraj (8) * ispiši * #