Naravno da ima i nastavak priče tj. putovanja, no nažalost, nisam se mogla nigdje ulogirati dovoljno dugo da se javim uživo, što bi mi predstavilo veliku radost.

Eto nastavak o Sarajevu i šire.

Uglavnom, nakon kafice (ne bosanske što bi bilo klasična kuhana turska jer sam se bojala kako će mi sjesti na želudac) i obilaska Bašćaršije po dnevnoj svijetlosti, urmašica (zapravo su hurmašice) - Guzda je provjeravao da li dobro pripremam ili sam ga muljala s omiljenom slasticom, a recept je od stare bake, te baklave (nije mi se baš dopala zbog mirisa masla, loja čega li već ), čitanja Dnevnog avaza (neki je političar, naravno nedozvoljeno zaposlio brata, pa ga pokušavaju smijeniti, neka žena ubila rahatli muža, pa je u zatvoru, a socijalna služba razvlači dječicu jer nisu sigurni bi li ih ostavili nani (što bi u prijevodu značilo baka), razgledavanja penzionerskog facebooka oliti osmrtnica - mogu reći da su teme skoro kao da čitam neke naše dnevne novine...

Nakon što smo se promuvali po Sarajevu napali smo kroz Bosnu sve do Hercegovine. Zemlje mojih djedova i pradjedova. Doduše, putem smo pojeli nešto teletine ispečene ispod saća (peke), u kombinaciji sa Sarajevskim pivom u malim retro bočicama. I dovoljno muha...

U Mostaru je bilo pakleno. Doslovno. I da - nitko ne može reći kako me Guzda nije odveo do Ponte Vecchia oliti Starog mosta (pisalo i na talijanskom), doduše, nije u Toskani već Hercegovini, no to je manji problem. Piva je bila hladna, ali wc totalno zapušten i smrdljiv. Suveniri? Sve isto kao i na gorespomenutom "pravom" Ponte Vecchiu, na Rialtu (u Veneciji), Međugorju ili Mariji Bistrici - sve iste kineske đinđe s malim varijacijama u nazivlju. Tužno i žalosno.

Kako je plan bio da se podružimo sa KATALONOM i njezinom obitelji, te da nam ona pronađe smještaj, požurili smo preko Neuma.

Ne možeš proći kroz Neum, a da ne staneš i provjeriš kako izgleda. O detaljima ne smijem pričati, no neki su me uvjerili kako to tamo nije nezakonito. No, i dalje sam sretna što nismo spavali. Nikad nisu čuli za plansku izgradnju..

Katalona je "ufatila" neku boleštinu, no nije nas spriječila da ju posjetimo, izljubimo, popričamo, popijemo neko pivce i kako to već ide makar su joj rekli da je zarazna za trudnice, dojilje i muževe koji nisu prebolili variolu...

Sljedeće jutro je bilo rezervirano za Jutarnji list, kavicu, doručak, a neki su mogli dobiti i konobara u paketu (ovdje govorimo o Guzdi oko kojeg je obletavao mlad i zgodan pomalo feminiziran konobar )...

I razgledavanje jahturina što su se parkirale u luku u Cavtatu. I naravno malo kupanja (Guzda se jedva dao nagovoriti). Voda je bila pre-do-bra.

Nastavak putovanja kroz Crnu Goru, a vidjeli smo prekrasnih stvari, te što piše u Pobedi (latinična dnevna novina prijateljske nam države Montenegro), te kako je to kad želiš kupiti lokalne razglednice, te pokušavaš NE biti turist u (vele)gradu gdje se svi poznaju - tomorrow.