Grozno je ljeti raditi. Ili bolje rečeno - organizirati posao. Stalno ti netko fali jer je naprasno otišao na godišnji. A baš dan ranije ti je obećavao brda i doline.

Nekad davno je bilo relativno laganini, pa sam i ja kao mlada zelena mijenjala svojeg šefa (ne i na papiru, tako da osim slave nisam dobila ništa, a bila sam taako dobra!), no bilo je u firmi i više od 50% ljudi viška, pa se ni u najvećim udarnim terminima nije osjetio veliki manjak radne snage. Pogotovo kad su otišli oni koji su samo smetali. Tad smo čak bili i efikasniji.

A sada? Prvo nas je totalno na knap. Pa sad jedan od kolega - kao joker zovi mijenja i svojeg šefa, i šefa drugog odjela, odrađuje i svoje radne zadatke... No dobro, ima i drugi (ili treći..) koji ne mijenja nikoga jer mu se ne usudimo dati ni pesa. A prima istu plaću. To su još uvijek oni duhovi (socijalističke) prošlosti...

Ima i odjela koji su organizirani na način da sve stoji kad je dotični/dotična na g.o. To je tek prestrašno. No, ako ti u tvojem projektu i takvi trebaju, e, onda bracko mili, lijepo se umiliš, napričaš i doznaš sve detalje godišnjeg, lokaciju, broj djece, kućnih ljubimaca i sl. kako bi do dan prije g.o. mogao iskoristiti dotičnu osobu, a bome i ukalkulirati u vlastiti projekt dotično "čekanje".

Osim kad direktori pobijesne jer se neke stvari nisu mrdle od početka u posljednjih nekoliko mjeseci, pa dignu s godišnjeg dio ljudi, a ostatku zabrane g.o. dok ne riješe problem. Sad svi ljuti sjede zatvoreni već nekoliko dana i pokušavaju uhvatiti zaostatke. Kako su im lijepo objasnili famoznim engleskim nazivom - nalaze se na "brainstorming"-u. He he.

Tak i tak im pada kiša. A bome nemaju ni malu decu.