Preživjeli smo i posljednji dan škole. Em smo doma imali jednog maturanta (tu i tamo sam ga nazvala da ga pitam da li je živ i da nešto jede, kad već pije..

Em je na poslu sakupljalište maturanata na igralištu iza škole, a istovremeno i iza naše poslovne zgrade gdje sada radim. Pa je ispalo da imamo sastanak sa strancima (u prizemlju), te smo skoro pa bukvalno bili okruženi zviždanjem, navijanjem i pjevanjem. Mislim da sirotim strancima nitko nije ništa objasnio, jer su svako malo radoznalo gledali kroz prozor.

Uglavnom, trenutno u krevetu (uskom) spavaju dvojica smrdljivih maturanata (Nasljednik dovukao i prijatelja koji zbog udaljenog sela ne može samo tako usred noći ili jutra doma - on je česti gost u našoj kući, ovako, na spavanju), te hrču. Ili jedan hrče. Al smrdi po alkoholu...

Nakon što smo ga dobrih desetak godina školovanja dizali ujutro u školu, zivkali, pazili da ne zakasni (svi ukupni neopravdani izostanci su mu bili vezani uz takvo kašnjenje u školu), moj se Nasljednik sam digao u šest za posljednji dan škole s napomenom kako je stvar u motivaciji - može se on dići kad god treba, samo ako je dovoljno motiviran. I sad si ga ti daj...

Ja sam pak razmišljala o tome što ću za četiri godine - kad Mala bude maturant. Da li će život teći onako kako si planiramo ili....

Ps. Na sve traume što smo s Nasljednikom preživjeli oko učenja, ocjena i popravnih ispita, gospodin je pod jebemti prošao sa vrlo dobrim uspjehom. Ma, da lupam glavom o zid...