Jučer smo imali crisis u kući. Naime, Mala je doprlo do pune svijesti da su joj uništene više - manje sve stvari. One, njoj važne stvari u životu - pokloni (ružnih li figurica iz kineskog dućana), sitnice, gumice, kopčice i sve što jedna 14-njakinja neophodno treba za normalan život.

Kada se desio požar, iz Zgb. je stigla moja familija i odvela ju sa sobom, kako bi u društvu svoje sestrične - vršnjakinje malo zaboravila na sve. Tako da nije ni vidjela kako je kuća izgledala slijedeći dan (kad se sve "ohladilo"). I što smo sve bili prisiljeni baciti.

Sada, kada sam otkrila da se možda nešto i moglo spasiti ribanjem mokrim maramicama, potapanjem u mlaku vodu i detergent, ma ne.. ne treba se opterećivati što bi i kako bi. Mislim da smo sve do sada odradili kako je trebalo. Ni mrvicu pretjerano, ni mrvicu preblago, ni preošto. I što je otišlo u dim, neka ga...

Uglavnom, s njihovih se kompjutora skinulo više manje sve (hvala kolegi na poslu što se poigrao čađavim i smrdljivim neprepoznatljivim kantama, na negodovanje njegove supruge), te smo u jednoj donaciji, a ja sam procjenila da mi za duševni mir moje djece više znači ako mi dotični što su ponudili pomoć sada i odmah (prije Uskrsa) doniraju dva laptopa, za razliku od nekih drugih elektroničkih stvari, žica za struju ili nečeg trećeg, tako da nisu bili zakinuti za nedostatak nekih svojih file-ova, slika ili što li su već imali na svojim kompjutorima.

A bome, prošlo je i tih famoznih tri tjedna, da ne velim skoro mjesec dana, tako da me iznenadila i osupnula reakcija mojeg malog djeteta, kako sjedi na uništenom namještaju u susjedovoj garaži i gorko plače. A oko nas kutije sa smrdljivim slikama, knjigama, bijelom tehnikom, koliko - toliko spašenim ormarima (još nismo sigurni da li će se izluftati).

No, što se može. Pričali smo. Moja prijateljica ju je odvela sa svojim curama u šoping u obližnji grad u susjedstvu. Poslije je izašla van sa svojim društvom. I eto. Kriza je prošla.

I da - posvađala sam se sa onom polovicom policijske postaje koja prošli tjedan nije bila na godišnjem (kao većina Hrvata), pošto od njihovog policijskog izvještaja ni malo p. Grr...