Jučer smo imali crisis u kući. Naime, Mala je doprlo do pune svijesti da su joj uništene više - manje sve stvari. One, njoj važne stvari u životu - pokloni (ružnih li figurica iz kineskog dućana), sitnice, gumice, kopčice i sve što jedna 14-njakinja neophodno treba za normalan život.
Kada se desio požar, iz Zgb. je stigla moja familija i odvela ju sa sobom, kako bi u društvu svoje sestrične - vršnjakinje malo zaboravila na sve. Tako da nije ni vidjela kako je kuća izgledala slijedeći dan (kad se sve "ohladilo"). I što smo sve bili prisiljeni baciti.
Sada, kada sam otkrila da se možda nešto i moglo spasiti ribanjem mokrim maramicama, potapanjem u mlaku vodu i detergent, ma ne.. ne treba se opterećivati što bi i kako bi. Mislim da smo sve do sada odradili kako je trebalo. Ni mrvicu pretjerano, ni mrvicu preblago, ni preošto. I što je otišlo u dim, neka ga...
Uglavnom, s njihovih se kompjutora skinulo više manje sve (hvala kolegi na poslu što se poigrao čađavim i smrdljivim neprepoznatljivim kantama, na negodovanje njegove supruge), te smo u jednoj donaciji, a ja sam procjenila da mi za duševni mir moje djece više znači ako mi dotični što su ponudili pomoć sada i odmah (prije Uskrsa) doniraju dva laptopa, za razliku od nekih drugih elektroničkih stvari, žica za struju ili nečeg trećeg, tako da nisu bili zakinuti za nedostatak nekih svojih file-ova, slika ili što li su već imali na svojim kompjutorima.
A bome, prošlo je i tih famoznih tri tjedna, da ne velim skoro mjesec dana, tako da me iznenadila i osupnula reakcija mojeg malog djeteta, kako sjedi na uništenom namještaju u susjedovoj garaži i gorko plače. A oko nas kutije sa smrdljivim slikama, knjigama, bijelom tehnikom, koliko - toliko spašenim ormarima (još nismo sigurni da li će se izluftati).
No, što se može. Pričali smo. Moja prijateljica ju je odvela sa svojim curama u šoping u obližnji grad u susjedstvu. Poslije je izašla van sa svojim društvom. I eto. Kriza je prošla.
I da - posvađala sam se sa onom polovicom policijske postaje koja prošli tjedan nije bila na godišnjem (kao većina Hrvata), pošto od njihovog policijskog izvještaja ni malo p. Grr...
Post je objavljen 01.05.2011. u 13:09 sati.