Na sve pizdarije što nam ovih dana same dolaze, moram brinuti i tuđe brige.

Nakon ugodno provedenih uskršnjih blagdana, uz najbližu familiju, prijatelje, kumove pojavio se i crni oblak. U vidu telefonskog poziva. Jučer oko tri popodne. Mi u gostima. Dobrih 70-ak km udaljeni od kuće. Ove druge kuće. I one prave.

U subotu za ručkom poriječkali se naši prijatelji. On odgurnuo tanjur, obukao kratke hlačice, zajašio bic i nestao. I tako do ponedjeljka popodne. Kad je već i Njoj bilo podne ili kako li bi se to lijepo nazvalo. Pa žena shvatila da više nije pizdarija.

Pa mi dojurili natrag u naše selo. Pa tješimo ženu, vodimo na policiju (shvatili smo svi da je vrag odnio šalu, te da je vrijeme da se nestanak i služeno prijavi). Čovjek je ipak otišao bez novaca, dokumenata, mobitela, hrane, vode. A bome čovjek ima i zdrastveni karton. Tu sad mislim onaj kardio-vaskularni, ne psihijatrijski.

Dečki su odmah krenuli kombijem po bespućima naših bike toura kako bi provjerili sve rupe na putu i svaki jarak. Mi smo se trzale na svaki zvuk telefona jer se tu i tamo javljala i policija. Pokušale ženu nagovoriti da se sjeti što više njegovih prijatelja da provjerimo da li je kod nekog noćio ili se barem kratko zadržao. Zabaviti djecu...

Stariji sin se bacio u potragu, dok su malci djelovali skulirano (ovaj od 14), a maloj (6) je bilo zabavno što se mi družimo. Hm.

Uglavnom, negdje oko osam pojavio se prpošno nestali Lesi. Ono sa pogledom - What are you doing here? Baš lijepo što ste svratili...

Kao da je prije pola sata otišao malo razbistriti glavu, pa se eto, malo umoran od teranja bica sretno vraća u okrilje svoje predrage familije.

Ja sam pukla. Sa tlakom 220 istrčala sam van mrmljajući da mi otključaju vrata ili razvaljujem, te da me ništa ne pita (jelte dotični Lesi) jer ću ga letvom. I to onom sa hrđavim čavlom.

Što reći?

Koliko smo danas shvatili, on i dalje ne razumije kakvu je frku digao. Bilo to za psihologa ili psihijatra, mene baš briga. No da su jadna djeca najveće žrtve ove pizdarije (ako ne računamo koliko smo se mi najbliži prijatelji nasekirali u tih nekoliko sati potrage). I naravno žena. No ona bi se konačno mogla odlučiti - ili trpi ili reže...