Eto i mene. Konačno.

Nekako smo se smjestili u "izbjeglištvu". Stan je ok. No, i dalje se osjećam kao u apartmanu na moru - skuhaš juhu, pa otkriješ kako nema šeflje (kako se to uopće veli književno?), vrtiš se po tuđoj kuhnji(ci) i tražiš, snalaziš se... i tako...

I dalje skupljam robu po selu. Na kraju je ispalo da je većina stvari (koju sam zadržala) spašena, pogotovo one koje su završile u kemijskoj. I da - s obzirom na situaciju i količinu dali su mi lijepi popust, pa mi je sve nezgodno spomenuti cijenu frendicama koje su po četiri - pet puta prale (prije toga ribale na ruke) naše umrljane, čađave i smrdljive majice, traperice i ostalo...

Tu i tamo lagano puknem. Pogotovo kad se vozam okolo i skupljam vrećice i plastične kutije s gore navedenim vešom.

Uglavnom, sva električna oprema (osim mojeg lap-a koji je bio u Samsonite torbi, pa je preživio), uključujući bojler i klimu i sve tv-e i svih tri laptopa i komp. i dvd i linija i.... je riknulo. Zauvjek. Praktički je neuportrebljivo sve što ne može proći kroz vodu na temperaturu od cca 90 C.

Još uvijek nemam snage razmišljati što ću s knjigama koje su isto u komi. Svih mojih oko tisuću knjiga.

Guzda je zabavljem renoviranjem, rušenjem (ipak smo ogulili svu žbuku jer se nije dalo oprati), traženjem povoljnih majstora, te svako večer kljokne u krevet i zaspi.

Djeca su više - manje ok. Malo im je dosadno bez interneta, no i to smo sada sredili. Dali smo (privremeno) prebaciti vlastitu liniju na novu lokaciju. Sad će biti samo problem tko će i koliko biti na ovom jednom jadnom stroju. Morati ću napraviti neki raspored.

Malo smo gledali kuhinjsku bijelu tehniku, pločice, prozore, vrata... Sve je to lijepo kad kupuješ samo za jednu prostoriju ili samo jedan proizvod (npr. kad ti rikne frižider), a ovako - kenja. Nema razmišljanja o tome što ti se više sviđa. Uglavnom bi to moralo biti jaako povoljno. Bez obzira da li se radi o samo tri kvadrata pločica za kuhinju ili maloj mikrovalci.

No, živi smo. Zdravi (so far). Svi zajedno.

Pozdrav, rudarka