Koja sam ja francuska sobarica...

Moja predraga prijateljica zbog koje smo uopće rezervirali hotel, te planirale put u Veneciju (ne pitajte na čije ime ), jer je žena željela po prvi puta posjetiti to čarobno mjesto (a mene bi veselilo žensko druženje), manje od 48 sati prije polaska sve je mrtva - hladna otkazala.
Eto, muž je ljut...

To što smo prije ravno tjedan dana sve dogovorili, što sam bila jasna s izjavom da je sada (tada) vrijeme da se stignemo predomisliti, otkazati hotel (bez naknade), ne organizirati godišnji, skuhati / poprati / ispeglati...

A ona - tek je jučer rekla mužu. Koji je naravno ljut. Ne čudi me.

Varijante postoje dvije: otići u faking Veneciju s Guzdom koji iz dna duše mrzi smrdljive kanale (doduše, potrošiti ćemo puno više nego što sam ja mislila sa frendicom jer bi u tom slučaju dijelile troškove), bez mogućnosti nekog obilaska talijanskih dućana s guuštom (onim ženskim) - nije da mi netko brani, no nije gušt ili sve otkazati (za nekih 60-ak eura).

Osim što sam i službeno na g.o. Pa ne idem na posao. I ne želim ići na posao. I ne želim biti doma. Grr...

I da - nezgodno mi ostaviti malo dijete dvije noći bez nadzora. Neću moći mirno spavati. Znači - i ona ide... (ili ne)

Update: Mrzim kad ljudi gledaju jaako subjektivno. Tko kaže da ja nemam dovoljno problema koji bi me odveli na psihijatriju ili dugogodišnje liječenje, te da ovo putovanje nije moj način liječenja rana (neki od vas znaju o čemu pričam) i bijega od surove stvarnosti, te ako sve zbrojimo tih par eura je puuno manje nego što bi stvarno moja obitelj izgubila u konačnici. Ako računamo samo u novcima. O da.

Drugo: U Japanu se dešava paradoks - umjesto da jen slabi ovim prirodnim katastrofama, zapravo je obrnuto. Japanci iz cijelog svijeta (čitaj: USA) ulažu u svoju vlastitu zemlju, te je jen u odnosu na dolar i ostale valute skočio (u vrijednosti). To što je Japan visoko kapitalizirana zemlja, te oni jadni ljudi na sjeveru zemlje dobiju jedan jedini sendvič dnevno, umjesto poštenog obroka, te se očekuje pomoć šire društvene zajednice (čitaj: mene, tebe, ostalih) - to je već druga priča.

I zašto se onda meni amputira da rušim općedruštvenu zajednicu time što želim - hoću - mogu (?) otići na dva dana u faking Veneciju???