Azo dakle:

Što sam starija to se rođendan slavi duže, intenzivnije i s više gušta...

Uglavnom - prvo se slavilo u petak u omiljenom kafiću, uz jaako dobru rock grupu (dobila i poklon - pjesmu). Pa je u subotu stigla family (došli bi oni i bez rođendana ), te predveče i ostatak ekipe. Kapalo je ljudi i u nedjelju. U ponedjeljak sam skromno proslavila s novim društvom na poslu, a u utorak sa starom ekipom na staroj lokaciji.

Što da kažem?

Volim slaviti, pa i rođendane, volim si organizirati takvu vrstu zabave, te naravno - volim i poklone što ih pri tom dobijem. Bili oni skromni ili ne, ovakvi ili onakvi - svaki je poklonjen s veseljem, te primljen s veseljem.

Ako se sjećate, barem oni što su radili tulume za rođendane, može se reći da postoji određeni lajtmotiv koji se svake godine provlači, te kao nepisani zakon postane tema te godine, pa čovjek dobije jedne godine hrpu knjiga, druge hrpu cd-evoa (u doba kad je to bilo stvarno wou skupo), pa gnčarija, pa odjeća (majice..) i tako...

Ove recesijske godine lajtmotiv su bili proizvodi domaće proizvodnje, pa je stiglo više vrsta kobasica, domaće vino i ručno spremljena baklava (muški rad ). Sve smo degustirali i stvarno sam zadovoljna s poklonima.

Dobro, tu se našlo i majica, torbica, novčanik, kremice za kupanje, neka iskričava biža, parfem (fini - od ove moje "stare" ekipe) i - buket crvenih ruža od susjeda, no ja sam to prikazala kao buketa od nepoznatog obožavatelja.

Zato - ne skrivajte godine (he he), datume rođendana, ne žalite truda i malo novaca za hranu i piće (skuhala sam rolanu šunku - dijete pitalo kako i zašto, pa nije još Uskrs , malo francuske, malo kuhanih jaja, malo sira, vino, pivo...) i biti će baš super. Naravno - i dovoljno kolača.

A ljudi su željni slavlja i veselja.

Pa bio to i jedan x6-ti rođendan!!