Ne znam da li je do politike, općedruštvene situacije, Egipćana što traže pravicu ili me samo pere kriza srednjih godina, no definitivno bježim..

I onda se ubacim u snove kada su mnogi srednjovječni ljudi bili mršavi, zgodni i mladi, kada sam i ja sama bila mlada, kada je sve bilo ljepše (eh, sad zvučim kao moja baka...), kada je Tajči još bila dijete, a Štulić još "živ".

Jebiga.

Sad će neki zlobnici spominjati moju bogohulnost, jer eto - ipak radim, ipak se muvarim, ipak imam neki tzv. društveni život (da ne spominjemo sex ), ipak imam kuću, decu, stan, auto i kućnog ljubimca....

Osim kad me snovi prevare, pa uđem u neki horror, ni kriva ni dužna.

Ps. Jeste gledali "Lov na vještice"? Jel horror ili nije? Guzda me uvjeravao kako gledamo dobru akciju, a ja tu i tamo žmirila i skakala sa stolice. Jebemti njegove odabire filmova...