Nema smisla da vam trućkam o sretnim danima, o željama za svijetlu, veselu i bogatu budućnost kad smo svi svjesni da smo opet najebali, da su nas političari izvozali, da u cijeloj toj mašineriji ne možemo puno učiniti jer i kad se narod digne na noge, i kad se mjesecima prosvjeduje - opet na kraju pobijedi lova (imamo živi primjer Cvjetnog trga i jebenog građevinara Ho.), i koliko god se mi bunili, pjenili, pisali o tome...

Psi laju, a karavane prolaze.

O onim željama kako ćemo se pomladiti, smanjiti alkohol/nikotin ili nešto treće, prestati jesti i pretvoriti se u ne-celulitne lutke (curke drage, i Photoshop čini čuda!) s puno para, vježbati, vježbati i opet vježbati, otvoriti svoj vlastiti biznis od kojeg će svi poludjeti kako je dobra ideja te ćemo se obogatiti preko noći, kupiti Labutonke (ili Birkinicu), preskupi mobitel ili nešto suludo skupo i još više neudobno i neupotrebljivo, a nama neophodno do boli - i još nekoliko nabuloza - opet ništa. Jebite se.

Sve te novogodišnje želje su bljak kad ih pogazite prije dolaska prvog radnog dana u novoj godini.

Kako sada zvučim kao ona dvojica iz Muppet-a, a ipak je stara godina, moram nadodati i slijedeće:

Nek se svi jebu, no nama je na blogu ipak bilo dobro.

Malo smo si pisali, malo smo bili ciu-ciu, malo su frcale iskre, vatre, ma šta iskre, i krv po zaraćenim ratnim stranama, a mi svi ostali smo se morali odlučiti - da li smo za jednog/jednu ili drugu stranu ili smo i mi pizde.

O da, bilo je i toga. Žao mi je što su kao rezultat bitke otišli neki dragi blogeri, no nadam se da će se vratiti natrag (šifre se uvijek pamte) i dalje s nama mlatiti praznu slamu.

Zato dragi moji Blogeri - jedite, pijte, lumpajte, seksajte se - ako ne i inače, onda barem u ovih 24 sata! Šifili!!