Situacija je slijedeća:

Prvo je Guzda sjebo svoj konfukter (kako bi rekao moj tehničar, na moju sreću, nedavno sretno umirovljen ) tako što je pokušao sam samcat nešto reinstalirati, skidati, stavljati...

Anyway, doveo ga je u stanje sranja, te je, zbog nedostatka kvalitetnog kompjutoraša u blizini sada onesposobljen, pogotovo za internetsku upotrebu.

A dotični provodi dane u dnevnom boravku s lapom u krilu, jednim uhom na "Anteni", a mišem na "vijestima". A ha.

Pa je tu uletio moj stroj. Lijepo sam ga molila da se koristi dječim, ali ne, valjda on zna s kompujtorima...

Pretpostavljam da naslućujete nastavak priče.

U jednom je trenutku sve lijepo radilo, u slijedećem su nestali Windows-i. Po meni, nije to bilo neko strašno sranje jer je kompjutor zaštićen plaćenim antivirusnim programom (doduše, moj sin veli da je to smeće i da nema koristi, noo.. ), te je samo trebalo napraviti "popravak". Kako je moj stroj kupljen sa svim legalnim programima, tako su postojali i svi mogući reinstalacijski cd-ovi.

Nekako sam uspjela uvjeriti Nasljednika da se on primi tog posla. Doduše, preko volje. I?

Reinstalacija mi je pojela sve što sam pobožno skupljala, sada već ravno godinu dana. Htjela sam se plakati. Glupača, glupača...

Tako da se sad borim sa kompom bez miša (ne mogu uključiti bežični miš), nekako sam uspjela ući u mail (naravno da sam pozaboravljala sve password-e kad ih ne koristim u svakodnevnom radu), kao što vidite, ušla sam i na internet (nakon što sam sama instalirala neke faking drajvere).

Ljuti me nekoliko stvari:

- Guzda ne priznaje krivicu ni pod pritiskom
- Nasljednik se pravi mutav i ne želi sudjelovati u oživljavanju mojeg jadnog stroja (jelte, on to ne zna, moš mislit... )
- pogubila sam sve svoje slike unazad tih 12-ak mjeseci (sva sreća da važne dokumente držim na više kompjutora i stick-ova)
- pogubila sam sve mail-ove (zato Katalona - šalji ponovno recept za onaj čokoladni grijeh!)

Eto.