Ja sam po horoskopu ili ne znam kojim sad zvijezdama i ostalim čudima raznog znakovlja pravi pravcati hrčak (ne, ne u kineskom horoskopu). Skupljam sve što mi se sviđa, sve što ima neku (meni) sentimentalnu vrijednost, sve što ću možda, nekad, kada neću imati za koricu kruha, pa ću biti gola do gaća ipak i obući (podrazumijevajući da će još uvijek ili "spet" biti moderno), sve što je još davnih dana koristila moja majka (nemojte me samo pitati o zdjelicama iz mojeg djetinstva - one jaako polupane s teškom sam srcem bacila u smeće), sve što bi možda moje malo dijete za desetak godina željelo imati...

Doduše, tu i tamo, kako bih se zavarala ostavim nešto u vikendici, pa u onoj famoznoj Maksimirskoj, pa na tavanu, pa u podrumu, pa kod Svekrve, vidiš, vidiš, mislim da još imam nešto robe iz ranih '90-ih što sam ih ostavila na mjestu gdje sam nekad stanovala...

I to od jušnika (dio poklona za svatove - stoji kod Svekrve) do veste, roza i bijela - štrikala moja majka (vidiš, vidiš - i to je kod Svekrve), knjiga za pućkoškolsku lektiru (imamo jedno pet različitih izdanja "Vlak u snijegu"; "Koko u Parizu", da ne spominjem "Galeb Jonatan.." i neizbježni "Mali princ") koje se obično seljakaju u vikendicu i nazad, te se u ključnom trenutku čitanja lektire nalaze na krivom mjestu, do lonaca i posteljine iz dotične vikendice.

Isto tako je dio ormara zatrpan starim igračkama, preraslim stvarima (koje čuvamo drugima, kojima je trenutno preveliko ), starim torbama...

Uglavnom, uspjela sam dio ormara očistiti od najvećeg smeća, dio bolje posložiti, odreći se nekih prastarih stvari koje, ruku na srce, nisam nikad ni nosila (ne, ne, ja sve stvari što si sama kupim i nosim, najgori su pokloni), dio toga pripremiti za druge, dio baciti u smeće...

Ma, sama sam na sebe ponosna.