Sad sam već poprilično opijena mirisom gljiva što se suše u sušilici (kupljenoj prije par godina u Metro-u, dobro služi za sušenje limuna kao ukrasa za božićno pakiranje poklona ) i vina (neka graševina kao da je napravljena u najboljim danima onih famoznih austrijskih vina boje zlatno žutog antifriza, if you remember ), no pošto nema boljeg i ovo je .

Šta još reć?

Imali smo drugih planova, noo.. ponekad i mala nepažnja može čovjeka baciti na leđa. Bolje rečeno bez cipele (Guzda si je ulio kipući gulaš s gljivama u cipelu tj. neku rupičastu tenesicu, pa sad nekoliko prstiju izgleda kao da je i njih ukuhao u ukusan obrok. Šta ćeš... ).

Doduše - proveli smo jedno veselo večer na prezentaciji jednog od onih dviju firmi poznatog suđa - što kuha samo, bez ulja, vode, hrane...

O da - bilo je tu muških recepata, nadmudrivanja sa prezentatoricom i na kraju prave klope nakon degustacije "zdrave" hrane skuhane u tim svemirskim čudima što im je cijena u visini cijene omanjeg polovnog automobila. No da...

Uglavnom, sutra je novi dan... šifili!!