Da sad ne ulazim u detalje, dočekao me raskupusan stol, upaljen komp (totalno protiv politike moje firme) i raspojasan zamjenik što je sfušao sve što se dalo... No, nećemo o tome. Do kraja radnog vremena uspjela koliko toliko pohvatati krupnije greške, barem one očite i odraditi najhitnije zadatke. Toliko o godišnjem. Nisam ga se ni sjetila.

A sada o džemu!

Nasljednik je u godinama kad su najbolja hrana sendviči i raznovrsni namazi u kombinaciji sa Nutellom, pekmezom (ne bilo kojim - voli čovjek fine stvari, pa je tako svojedobno savladao puste staklenke domaćeg pekmeza i meda iz Fužina i okolice ) i medom.

Ja sam pak - kao što se volim predstavljati tzv. "gradsko dijete" što bi značilo da se bojim domaćih "divljači" na dvije noge, nisam baš na ti ni sa cvijećem i kućnim biljem i svim ostalim "čudnim" stvarima sa sela i manjih mjesta. Nooo...

Kad me netko razljuti - e onda Rudarka pokaže sve svoje umijeće snalaženja, surfanja, propitivanja starih susjeda i - voila - ispadne nešto super.

Tako su i moje prijateljice, inače jaako skeptične prema mojem znanju domaćinstva posumnjale u moju sposobnost ukuhavanja zimnice. Onda se Rudarka organizirala tako da je (naravno besplatno) na vrata dobila kantu ubranih zrelih šljiva, veliki lijepi lonac, dobar recept - i uz malo truda - dobila hrpu staklenki džema.

A onda je tu hrpu staklenki Nasljednik riješio brzinom munje. I naravno, morala sam dio podijeliti (mudro sam nabavila ukrasnih bočica za poklone ).

Trenutno smo u fazi B - što bi značilo - džem je u točci ukuhavanja od cca nepunih sat vremena. Čujemo se poslije. Ćaos. Idem mješat.