Parallel universe...

29.06.2010.

Razmišljala sam da li uopće pisati ovaj post ili ne kako ne bi bio krivo shvaćen, krivo na način da me netko optuži kako sam zločesta i podcjenjujem ljude. To mi nije ni na kraj pameti. So...

Jučer smo se svečano obukli

(doduše, ja u jednobojnu majicu, traper suknjicu, Swarovski oko vrata, a Guzda u svoje "mešno" - tj. 501 + Lacosta majicu - kombinacija u čemu obično ide na dogovore za posao - što je odmak od njegovih stvari vezanih uz određeni marginalni sport - tu nosi izlizani 501, gdje ga obično ovi "janjetina + litra i voda" ne doživljavaju kao ozbiljnog poslovnog partnera no),

umotali poklon - heklariju moje Sveki i neki tanjur + buketić cvijeća + butelju, kak se već šika kad ideš prvi put nekome u goste... te se uputili kod mladenkinih roditelja. smijeh

Ipak je Guzda The Kum. zubo

Ovdje sitna digresija - družimo se i komuniciramo s različitim ljudima - od doktora nauka do susjeda bogataša, a bez neke velike škole, da ne velim kako je većina naših dobrih kućnih prijatelja ljudi sa zavšenom srednjom školom, no dio njih je načitan, odlazi u kazališta i izložbe tako da se neki od ovih prvih (jelte akademskih građana) mogu posramiti....

No, kad kapnete u neki drugi paralelni svijet - od toga da je mladenka iskočila iz školskih klupa s trbuhom do zuba zadovoljna što je ispunila sve svoje snove - za par dana postati će ugledna seoska gospođa i majka (makar mislim da nema pojma ništa o tome), a što je najgore, njezinim roditeljima je to totalno normalni slijed događanja... hmm..

I da, kad morate komunicirati sa nekim koji hrani svoju obitelj kao radnik s lopatom, te gospođom - seoskom frizerkom - nema smisla da vam dalje pričam. rolleyes

Trudila sam se održavati konverzaciju na nekom nivo-u koji bi bio razumljiv prisutnima (tj. da me bukvalno razumiju), neuvredljiv razbacivanjem nekog znanja i vještina koji je njima nedostižan (mislim da oni nemaju ništa s internetom, kompjuterima i sličnim novotarijama, makar imaju i djecu u srednjoj školi, osim mladenke '91 godište), što je - vjerujte mi na riječ jaako naporno.

Osjećala sam se kao seoski doktor kad odustane od objašnjavanja zašto je potrebna neka pretraga i zašto baš svakih 6 sati treba popiti neki lijek....

No, najtužnije od svega je što nam je i to dio biračkog tijela...

Ps. Stigla razlednica iz Pecs-a. Jučer. Već smo mislili da je poštar (kojem smo uvalili dotične razglednice jer nismo mogli otkriti kako izgleda mađarski poštanski sandučić) dotične zaboravio u svojoj poštarskoj torbi. Ma, nije prošlo ni deset dana... cerek

<< Arhiva >>