Kako ide ona famozna - Nikad ne reci nikad...

E pa ovako - Rudarka je bila ni više ni manje nego na koncertu Halida.

Kako sam dospjela na nešto tako neočekivano za mene? Zapravo, bio je to poziv da se ode do vikendice frendu od naših frendova na - pojma nemam šta...

Ispalo je da je vikendica totalno napuštena već godinama, no moja frendica i njena kolegica su se s vlasnikom dogovorile za mali picnic jer se dotična nalazi maltene u prvom redu do bine na kojoj je nastupao gore spomenuti...

Tako da smo kao mlađarija stigli s gajbom piva (na kojoj sam uglavnom sjedila ja ), nekoliko metara kobasica, sir, kruh i nešto crnjaka (što su si donijeli domaćini ).

I ne, nije bio samo Halid. Meni je bilo draže slušati Trio Gušte, pa čak i Kiću (kad je opalio po rock-u kako samo on zna!).

Nakon svega, mogu samo izjaviti da me se nije dojmio Halid Bešlić kao neki dobar izvođač uživo. Ne, to nisu pjesme koje ja ni u ludilu ni bunilu alkohola ne pjevam, no o njemu se svugdje piše kako je wou uživo. E pa, meni nije. Previše je bilo na silu. I nemojte misliti da nije bilo fanova (koji su se čuli i do naše terase), pa da dotični nije imalo zahvalnu publiku kojoj bi pjevao onako - s dušom.

Da ne spominjemo Alku u pauzi Halidove izvedbe.

Nakon što smo se dobro smrzli kao pi*** (no, zato nije bilo komaraca, čak je i njima bilo prehladno), pokočili od sjedenja po drvenim klupicama i prigodnim kutijama, potrošili sve svijeće, uspjeli smo - uz zvukove Tešnja - utrpati frendicu u auto i krenuti prije krkljanca...

E da, haljina...

Našla sam samo ovu OVDJE fotografiju (4. fotografija, ako se ne otvara automatski) - to je ona koju NISAM kupila. Doduše, ja sam ju svezala odozada. Uz moje plave pramenove nekako sam izgledala preblijedo u njoj. No, za neku svečaniju prigodu bi bila predobra! Ili mislite da bih i nju morala kupiti, kad je već na popustu??