Da bi se malo odmakli od dnevne politike, obiteljskih sranja i poslovnih pizdarija, a potaknuta ovim iskrenim postom drage mi prijateljice KATALONE i njenih trauma putovanja avionom, nema smisla da vas ne udavim svojim pričicama o sakupljenim iskustvima putovanja istim prevoznim sredstvom.

E sad, prvi let mi je bio tamo negdje s 11 godina, kada su me starci iznenadili ponudom (taman sam se vratila navečer iz škole s popodnevne smjene) da slijedeće jutro mama i ja otputujemo s tatom do Splita (on je išao na neki poslovni sastanak). I tako bi. Digli se mi u neke sitne sate, na Plesu bile tek čistačice, ukrcali se njih nekoliko poslovnjaka, stjuardesa, stjuard, tata, mama i ja. U tadašnjem avionu JAT-a.

U nekom sam trenutku razgovarala s pilotom u kabini, te je ovaj na moju želju manevrirao avionom. To je bilo doba davno prije terorizma i 9/11, te su ovakve "specijalne" goste tu i tamo poveli do kokpita.

Samo koju godinu kasnije već sam sama putovala do Egipta, Francuske (tamo sam zabunom otišla u krivi dio Orly-a - onaj što leti za Afriku ) pa i do USA....

No da. A sad trauma presjedanja u Frankfurtu. Prije nešto manje od deset godina, igrom prilika morala sam sama na službeni put. Do Engleske, i to do Birminghama. Prije toga nisam bila na tom ogromnom čudu zvanom Frankfurtski aerodrom. I sad ja cvilim prijateljici što ću i kako ću...

Ehh.. Žena što tećno govori nekoliko stranih jezika.

Veli meni frendica - Ako moja tante što leti "s njemačkim krilima", kako ih ona zove, oliti Germanwings zna pogoditi gdje će presjesti, valjda ću i ja pogoditi Englesku. I bi tako...

Jedino me razljutilo što je prije mene doletio neki Jumbo iz Pakistana. A ja u redu skupa sa hrpom cvileće dječice, turbana i ljudi što ne znaju zinuti engleski, ali zato sve puno vrećica s indijskim igračakama što se uključuju, sviraju, zuje i zavijaju kako je tko pomaknuo one torbe što ljudi koriste kad se sele (one crveno plave pruge ).

Polijetanje s Schiphol-a (Amsterdam) isto je tako bilo dramatično. Pošto je vjetar puhao tako da je bila otvorena samo jedna poletna staza, tako smo mi (avioni u nizu) čekali kao na blagajni u nekom od naših šoping dućana. I kako je koji došao na red - valjda zbog vjetra i zbog kratkog vremena dozvoljenog za manevar polijetanja - tako su svi relativno oštro i okomito kretali uvis. Pa tako i naš avion.

Eee... Što su neki u avionu bili zeleni u licu...

Na jednom kratkom letu do Munchena (oni famozni vezani letovi za dalje) nisu nam dali piti vruću kavu da se ne zalijemo. I pofurimo. Malo nas je bacalo. Čak su i stuardese bile vezane veći dio puta, što baš i nije utješno.

Zato sam uspjela uloviti let za Berlin (nakon kašnjenja našeg leta iz Zagreba) jer je i ovaj za Berlin kasnio. No, bila je to trka do zadnje sapi u plućima do drugog kraja aerodroma.

Po Firentinskom sam aerodromu (ne očekujte čuda - relativno mali aerodrom) tražila šalter za prijavu za let prema Munchenu. Nema pa nema. Prošetala ja gore i dolje više puta. Bilo samo neki za Monoco. Kad ono - to je Minken na talijanskom...

Ne očekujte previše ni od aerodroma u Grazu. Pokušali se Nasljednik i ja zabaviti tokom višesatnog čekanja. Glavni kolodvor u Zg. ima više zabavnih mjesta od gore navedenog mjesta.

O tome kako sam nekoliko puta ostala bez prtljage, na svu sreću oba puta na povratku, a ne u dolasku....

I dotična se pronašla, te mi bi dostavljena na kućni prag u roku od 24 sata od slijetanja (da mi ne moraju refundirati troškove). Od kad plaćam posebno osiguranje sve stiže na vrijeme.

Za kraj nekoliko "tips" za ove što trtare:

- ako stujardese hodaju po avionu - ne brinite. Kad se zavežu i postanu ozbiljne - e onda počnite moliti
- slobodno tražite alkohol - ja pijem uglavnom pivo ako je dovoljno kasno (vidjela neke što piju vino u sedam ujutro!)
- ne vjerujte Talijanima - čak ni njihovi piloti baš ne govore neki suvisli engleski, obično nešto muljaju u mikrofon, pa onda mislite kako ćete od stjuardese naručiti nešto za popiti
- nisam sigurna da će vam depilacija pomoći u slučaju najgoreg, no samo kao mala statistička pripomoć - većina nesreća se dešava tokom manevara polijetanja i slijetanja, ovo ostalo je peace of cake oliti opustite se...
- oni ružni aviončići na propelere (više vjerujem onima drugima), ali su mi stručnjaci rekli kako su sigurniji u slučaju nekog kvara. Ti imaju neke aerodinamične karakteristike, za razliku od sofiticirane kante što se obruši kao cigla silom gravitacije..

Draga Katalona, ne brini, zbrinut ćemo ti muža kako se šika, oženit djecu, oplakat svaku godišnjicu pogibije... bitno da su noge kak se spada!! Bez dlaka!!