Negdje oko podneva Guzda mi je ubacio crv u guzicu - da se dokoturam do Zadra, pa na jedan otočić zadarskog arhipelaga . Još ovaj vikend. Još sutra. Još danas...

Sve bi to bilo više manje jednostavno (osim naravno nekih 700 - 800 kuna za troškove puta ) da nema nekoliko ali!

Kao prvo - nemam auto. Kao drugo - što ću s djecom (koji su odmah s gnušanjem odbili moj prijedlog). Kao treće - ma našlo bi se i treće da se malo pogrebe ispod površine..

Varijanta sa avionom (za sitne pare ) nije prošla - em ima jedan sutra kasno navečer, em je povratak u nedjelju prije sedam ujutro. Onaj jedan jedini što vozi vikendom. Još bi bio problem doći do aerodroma, ostaviti auto ili žicariti da me netko vozi, pa dočekuje...

Čak ni autobus nije ispao kao pametno rješenje jer se ne može karta rezervirati preko neta ili telefona, pa zapravo ne znaš da li ima mjesta na busu koji si zacrtao, a drugo - gdje ću ostaviti bandiću auto, a da mi ne stisne kaznu zbog neplaćanja parkiranja...

Jednom rječju - kenja na kvadrat. Imam ja auto za posuditi, no radi se staroj kanti koja ne bi izdržala ni put do Metropole, a kamoli nekud dalje...

Pronašli smo u međuvremenu i rješenje, no neću vam još reći što ću i kako. Uglavnom, planiram sutra piti kavu i gledati more...

Detalje po povratku...

Udpdate: Uzbuđena sam kao šiparica. Ujutro sam se probudila negdje oko sedam, s jedne strane veseleći se putu, s druge puna brige da Maloj bude dobro. Znam da je to možda i iracionalan strah (frendica je u blizini, isto majka dijabetičara, drugi frendovi, Family na 50-ak km) - pa ne putujem u Ameriku , no što ne ide, ne ide. Ne znam zašto, ali ja se bojim i kad su nam vrata od dječje sobe zatvorena jer imam osjećaj da neću ćuti Malu ako joj po noći bude loše. A pred nama je i maturalac za nepunih pola godine i - u krajnjoj liniji neminovno odrastanje....

Anyway, friški ručak za danas je pripremljen. Kruh i mlijeko kupljeno. Za sutra dogovoren blagdanski ručak kod prijateljice. Ma, sve će biti u redu.... hopefully...

Zaboravih napomenuti da smo groblja obišli tokom tjedna. A prabaka će "preživjeti" što ju ove godine nisu posjetili praunuci. Tak i tak mi se Sveki držala jaako rezervirano na ideju da ipak svratimo u posuđenom vozilu. Ma...