20-godišnjica?

Puno? Malo?

Kako za koga. Ja sam od onih osoba (sad će tu muški reći - pa gdje si bila kad sam se ja htio ženit' ) koja uglavnom zaboravlja godišnjice braka. Ne znam zašto, ali čak ni za datum nisam točno sigurna - jel bio 21 ili 23. 05. I naravno da ne očekujem poklone. Nakon (uglavnom zanimljivih i velikodušnih) poklona ispod bora i za "rojsni dan" - nema smisla od muškarčine u kući očekivati još neka velika čuda. Zar ne?

Ali. Nekako mi je prirastao srcu 18.08. kao dan kad smo - jelte počeli biti zajedno.

Doduše, i taj se dan uglavnom poklapa na datum kad sam ja na moru s patuljcima, a Guzda negdje na kontinentu zarađuje za zimnicu, ogrijev i školske knjige, pa ni to nije da sad na veliko slavimo....

No, jučerašnju 20-godišnjicu smo ipak proslavili, uz fuže, pljukance, tartufe, vino....

I poklon. Naravno od Njega.

Ps. A sad nešto više racionalno i zemaljski: u trenutku kad nam se na vrata pojavi Guzda - padaju sve regule vezane uz dnevni raspored, obroke, noćenja, (slatke) sladolede i rođendanske poklone (Maloj se približava rođendan i fata taticu na suhom morskom zraku da joj udovolji svim željala ).... Jednom riječju - luda kuća.