Još jedna borba s vjetrenjačama.

I ovaj put u igrokazu sudjeluje HZZO.

Još prije dobrih mjesec dana bila sam na kontroli vida. Nekako su mi se slova učinila prečudno sitnim , pa da vidimo što bi i kako trebalo...

S obzirom na visoku dioptriju, razliku u dioptriji između lijevog i desnog oka, te astigmatizam od svoje 15 godine nosim kontaktne leće. Naravno, na račun HZZO-a jer se (nažalost) moja dioptrija ne može korigirati klasičnim dioptrijskim naočalama (ne pitajte me kako se kupam u moru - suhe glave - jer ne volim da mi je vid totalno zamućen, a na plaži se ne mogu samo tako lako skidati i stavljati kontaktne leće!). Mogu se pohvaliti da sam prve kontaktne leće čekala da stignu iz Amerike dobrih šest mjeseci. I ne, nije to bilo preko nikakve veze. Najnormalije su me roditelji odveli na KBC Rebro nakon preporuke moje tadašnje liječnice - oftamologa!

I tako je meni moj doktor lijepo prepisao nove leće, s time da mi je skinuo dioptriju jednog oka (definitivno starim - počela sa dalekovidnošću ), a za drugo oko ostavio trenutnu dioptriju. Sve skupa, ove sada leće nosim već dobrih tri godine. I ovaj dio je važan za daljnju priču.

Odnijela sam "doznaku" na HZZO-o još krajem svibnja. Odmah direktno iz ambulante. Pa sam svratila jedno 15-ak dana iza toga (jer su rekli da bi moglo proći komisiju za 5 do 10 dana), pa nije bilo ništa od papira. Navodno u tom trenutku nije stiglo na red kod komisije. Pa sam svratila dobrih 20-ak dana, nakon svih tih mojih službenih putovanja, slobodnih dana i praznika - jučer.

I lijepo meni žena u HZZO-u ponudi doznaku s odobrenom JEDNOM (!) novom lećom. Ma daj...

I to nove - tzv. polupropusne kontaktne leće (trenutno nosim tzv. "tvrde"). Tu se ja malo ritam jer bih rado obadvije na račun HZZO-a. Velim ja ženi - nije da ne mogu platiti, ali ne želim. Hoću svoje obadvije nove kontaktne leće. Uostalom, ove u oku su dovoljno stare, izgrebane i potrošene da imam pravo na nove.

Žena je bila fina, okrenula par brojeva na telefon, bezuspješno, uzela moj broj telefona i rekla nek navratim popodne (što meni uopće nije odgovaralo) ili neki drugi dan ili će me ona nazvati u međuvremenu.

Danas me nazvala i rekla da je sve vraćeno natrag na komisiju.

I sad, naravoučenije ove priče:

- osim što je HZZO u gabuli (što svi znamo), te što su neke stvari prestale ići na komisiju (recimo Maline potrepštine vezane uz dijabetes kao nepovratnu kroničnu bolest) pretpostavljam da bi se pritisak na liječničke komisije HZZO-a morao smanjiti

- da sam kojim slučajem teško bolesna, ne bi mi bilo svejedno da moji papiri samo tako šetaju više od mjesec dana od podružnice do komisije HZZO-a i natrag, već bih davno kupila za svoje novce dotični lijek / pomagalo. Ako bih bila u mogućnosti!

- očekujem kao zdrav i punopravni građanin sa redovitim primanjima (čitaj: plaćama porez, plaćam doprinose) da mogu konzumirati svoja prava vezana uz (sitna) pomagala - tih par stotina kuna svakih 3 do 5 godina bez većih problema

- ne želim ni pomisliti što bi se desilo da sam stara, polugluha, poluslijepa i s malom penzijom pa da mi je tih nekoliko kuna zaista važno u životu. I da tko zna kako teško uopće dolazim do šaltera HZZO-a. Nisu svi penzići (relativno) zdravi ili u mogućnosti da im takvu papirologiju odrađuju djeca ili unuci.

- a koliko sam vremena i novaca (benzin, bandićevo skupo parkiranje) potrošila što sam do sada tri puta hodočastila do zgrade HZZO-a??

I da, tako lijepo je bilo kad je ono čudo s brojevima radilo, pa si kao u kinu lijepo sijedio, čitao knjigu i čekao svoj broj, a ne sada kada se moraš gurati sa penzićima u redu pred šalterima.

A da vam ne spominjem one koji se prave ludi i preveslaju sve one fine i poštene koji čekaju...

Update: kuća mi miriši/smrdi po gradskom bazenu. Naime, sutra ćemo napuniti bazen vodom, pa je Guzda dotični prao klorom i tko zna čime...