Priča ide ovako:

Moj 11-godišnji netjak, inače dijete koje voli dobro i fino (čitaj: puno) pojesti odlučio se nekidan za firško pečeni obrok. Pošto je njegova, nekoliko godina starija sestra manje voljna kuhati / peći, a šogorica se trudi lagano ih osposobiti da se i sami mogu brinuti za sebe - čitaj spremiti si nešto jednostavno za pojesti pošto roditelji ipak rade ponekad i popodne.

I tako je on lijepo stavio tavicu, ulje - i pošto mu je bilo dosadno čekati da se ulje zagrije, otišao gledati tv. Dalje bolje da ne pričam - ubacivši u pregrijano ulje smrznuti odrezak - onaj neki u obliku dinosaura, opekao prste nakon što je sve prsnulo okolo po kuhinji, pa i njemu samome.

Ne, nije tu kraj priče.

U međuvremenu su stigli i roditelji, te je mali kuhar odvežen doktoru, te dalje u dječju bolnicu, zlu ne trebalo. Doktor je procjenio da opekline nisu strašne, te čak netjaka nije boliko nakon previjanja.

I sad ono ključno:

U otpusnom pismu ili povjesti bolesti, kako li se već zove onaj papir što ti daju nakon hitne intervencije lijepo piše:

"Opekao prste pečući zamrznute dinosaure."

Pa si vi mislite. Eto ti doktora...

Ps. I nemojte mi ostavljati poruke tipa da je dijete premalo za takvu vrstu kuhanja. Nije mu to prvi put, a prije toga je vježbao uz mamu ne jedanput...