Ma znam da sam vas navukla na tanak led...

He he...

Naime, TEHNOŽENA me pozvala u svoju emisiju da malo brbljam o dječjem dijabetesu. Mene i doktora, inače profesora i prvog čovjeka za dječji dijabetes u Hrvata.

Naravno, još nekidan me počelo mučiti što ću si obući, da izgledam mlado, zgodno, mršavo i poletno (nema veze što izgledam potpuno obrnuto ). Čak sam konzultirala, da ne velim udavila i neke STRUČNJAKE za odjeću koji su mi rado dali savjete što treba, što se ne smije, a što je poželjno da stvarno ispadnem super. Barem da sebi dok gledam snimljeno, a i onoj nekolicini frendova kojima sam rekla da ću biti na televiziji izgledam najbolje što se može

I onda wouu...

Prvo me šokiralo dva prsta leda i desetak centimetara snijega u cik zore, u vrijeme kad sam se digla i spremala na posao. Fuck, sve je palo u vodu i ja sam izvukla najdeblje zimske hlače i - ko' ga jebe, znala sam da ću u njima izgledati debelo, ali, eto, zima je zima...

Budite sretni što ne nosim i donji zimski veš.

Jedini ustupak je bio što sam spakirala moje općepoznate (i jedine s "potpisom") Prada cipelice, zlu ne trebalo...

Čak sam se uspjela uvući s autom na službeno parkiralište i naći slobodno mjesto, na sitnu ljubomoru predrage Tehnožene. He he...

Onda me neka "teta" našminkala. Mrvicu se ljutila i sitno mrgodila jer se ja, nenavikla na profi šminkera nisam znala ponašati tj. gledati gore, pa dolje, pa.... pa se sve namrljalo malo više nego što je dotična željela. Ahhh...

Pa su nas pustili, mene i doktora da se pola sata sami snalazimo, te smo u hodniku pokraj studija našli neke fotelje, malo ih izokrenuli i sjeli da ne stojimo kao siročići. Usput sam iskoristila priliku i s doktorom dogovorila promjenu regulacije šećera moje mezimice. Kad mi je već doktor bio pri ruci. Hi hi...

Ovdje imam jedan veliki prigovor na HTV - kad te posjednu u stolicu ne znaš kako to izgleda sa strane jer nigdje nema neko ogledalo, pa da si korigiraš držanje, noge ili uvućeš trbuh. Ovako, ostalo je na mojoj odokativnoj (samo da znate, još nisam vidjela snimku!) procjeni da li sjedim ok ili ne...

U toku (sve je išlo uživo, pa je zbog toga bilo malo frkovito) samog prijenosa skoncentrirala sam se na voditeljicu i pokušala biti opuštena koliko to netko tko nije nikad sudjelovao u takvoj vrsti prijenosa može (doktor je bio ne jedanput pozvan u slične emisije, pa se on ne računa).

I sve je bilo prekratno. Em je glavni urednik smanjio našu minutažu, pa su Tehnoženi urlali u uho da prekine, em je doktor malo ozbiljnije (čitaj sporije) objašnjavao onaj stručni dio, pa je sve skupa, nekoliko dogovorenih pitanja i naših odgovora ostalo visjeti u zraku. Šteta.

Znala sam da će stvar ići tako - ili ću se zblokirati i premalo govoriti, ili previše. He he...

A ovi iza kamere?

Otkačena škvadra, u trenirkama, ofucanim tenesicama i izlizanim trapericama. Navalili na neke kolačiće što su se spremali kasnije u emisiji kao gladni vukovi. No, sve u svemu simpatična bića.

What else?

U međuvremenu vidjela snimku sa frendicom. Guzda veli da uopće nije znao da ima za ženu takvu mačku s tolikim sisama.

Ne zavaravajte se, to je samo dobra dvojka upakirana u dobar grudnjak, te zgodna košuljica. I moje lijepe cipele se vidjele.

A govor?

Kao da priča neko drugi. Ja sebe ne prepoznajem. Doduše, nisam ni znala da zvučim tako ozbiljno i pametno. Ehhh...