Nakon pogledane emisije o našoj bivšoj mladoj (i do odlaska perspektivnoj) glumici Editi Majić koja je ostavila ovaj svjetovni život, na poziv dragog Boga i otišla u jedan od najstrožih samostana na svijetu moram vam prenijeti svoje emocije.

A srce mi je puno ljubavi, a oči pune suza. Nisam mogla, a da ne proplačem. Sva sreća da sam gledala snimljenu emisiju sama, u tišini nedjeljnog popodneva.

Kao što ovdje piše KARMEL U AVILI, sestre od Karmela ili Karmeličanke su samostanski katolički red kojemu je osnovni cilj molitva i konteplacija u zatvorenom okruženju samostana.

Obično je samo glavna sestra - Nadstojnica zadužena za komunikaciju sa vanjskim svijetom, te se hrane i žive od dobrobiti donatora i nešto svog ručnog rada.

Možda nama, običnim smrtnicima što zavidimo susjedima, borimo se sa računima, napredovanjima i borbom za što većom zaradom zvuči čudno kad netko dobije poziv od Boga i ostavi sve iza sebe....

A pogotovo kada se odluči za tako asketski život u tišini, molitvi, isposništvu kako bi mogla moliti kod Boga za sve nas...

Još malo o redu Karmeličanki - KARMEL BREZOVICA.

Kako je lijepo rekao jedan od svećenika u emisiji - kada netko sa fakultetskom diplomom, pogledom na dobru budućnost i karijeru sve ostavi iza sebe - onda je to božja providnost koja nam veli kako je i dalje on u blizini, oko nas....

Možda sad sve ovo zvuči patetično i kad se sjetim da ponekad nemam volje otići slušati loše ispripovjedanu nedjeljnu propovjed, kada se sjetim da svećenik koji mi stoji ispred oltara ne vodi život primjeran jednom svećeniku i kada se naguravam sa svim onim bakicama koje bi me štapom tukle da ih ne pustim da sjednu u "hramu božjem", ponekad nemam volju za svoju vjeru i odlazak u crkvu.