Sve je počelo jako benigno - Guzdin plan o "sportskom" vikendu se izjalovio boleštinom vezanom uz ćenifu njegovog sportskog partnera, a moj ženski izlet u čaroban svijet outllet-a grloboljom moje frendice.

I onda je Guzda nabacio sitnu idejicu - da skoknemo u Mađarsku nakon par godina apstinencije. He he. Nije me trebao dvaput pitati.

Cilj: KAPOSVAR

Doduše, pokušala sam guglati da vidim do kada nam radi trgovački centar Kaposvar Plaza jer je kao svaki muškarac sumnjao u moju odokativnu procjenu da sigurno rade cijelu subotu. Ah, nevjerni Tome, vi muškarci...

Da vam ne spominjem da putem baš i nije bilo gužve. Da budem preciznija, skoro pa nikoga.

A u Kaposvaru?

Fašnička ludnica u gradu!

Na glavnom trgu - iz razglasa se čuo bluez. Ludilo. Malo dalje štandovi sa domaćim proizvodima, uključujući ukiseljeno povrće i ajvar.

Već kad sam pomislila kako su ljudi osvješteni i moderni, na povratku nas je dočekalo malo istočnjačkog melosa na "domaćem" jeziku tj. naškijem. Pošto se ne razumijem u tu vrstu muzike (folk) ne bih vam znala reći koja nas je dama uveseljavala.

A ljudi?

Izgleda da je i Mađarsku zahvatila globalizacija jer su djeca - teenageri izgledali kao pljunuta Mala (uske traperice, prsluci, vestice), a i ostali jaako moderno. Moram naglasiti da su zgodne, moderno osvještene cure lijepo našminkane i obavezno iskvarcane.

Nije da se radi o nekim razvikanim markama (kao kad se prošetaš po Zg. pa svi nose Guess torbe ili sportske male Lacostice i preskupe čizmice), ali sve izgleda kao iz ženskih časopisa.

No da, bilo je i onih u bijelim štiklama i malo bucmastim nogicama, no nije vrijedno spomena...

Bilo je i Roma. Potpuno skuckanih, kao naprimjer Talijani. A ne kao oni naši - musavci što voze Mečke..

Naravno da me Guzda prošetao kroz Obi. Kakav bi to posjet Mađarskoj bio bez obaveznog brojanja šarafa i bušilica. S tužnim izrazom mi je objasio da je sve isto kao i kod nas - ista roba, ista cijena... C c c...

Gubi se gušt šopingiranja. Zato sam ja protiv izgradnje Ikee u Hrvatskoj!

Klopali smo u "našem" restaču u centru - Corso Pub (za nekih stotinjak kuna) - puretinu s vrganjima. Mmm... Prefino.

E da, i nema pušenja u lokalu. Što nam je bilo super! Doduše, trebalo nam je neko vrijeme da skužimo što nam se to sviđa, pa smo otkrili kako fino dišemo..

Kupili? Sitnice klincima, malo dijetnih keksića kojih nema kod nas, da se Mala gušta.

I Samsonite torbicu (krem + pink) za laptop. Sad mi još samo treba novi stroj.

Ali osjećaj odlaska u nepoznato, malo skitnje po mjestu gdje nema nikoga poznatoga, fina klopa i gušt razgledavanja - neprocjenjivo!