Jučer smo bili na proslavi 18 rođendana našeg "malog" susjeda.

Ne bi tu ništa bilo čudno, da sve skupa nije izgledalo kao mala svadba. Ili malo veća, ako uzmemo da smo mi imali mićinu svadbu od 20-ak ljudi.

Sve se odvijalo u iznajmljenom prostoru, sa hrpetinom hrane i pića, sa nama "starima" na ručku i "mladima" navečer. A sigurna sam da će hrane ostati još za cijeli tjedan. Da ne velim i duže...

Mogu samo zamisliti koliko je to sve koštalo. Ne bi si ja tu razbijala glavu, da ne znam financijsku situaciju naših dragih susjeda.

Inače, jaako su dragi i simpatični ljudi. Skromni.

No, život im se svodi na posao (ponekad i dva) i pomoć bolesnoj mami, s okopavanjem vrta, pilanjem drva, skupljanjem zimnice...

U auto se sjeda samo kad se ide doktoru u Zagreb, eventualno na neki sprovod i obavezna jurnjava u nekoliko smjerova za Dan mrtvih. Nažalost, odlazak na more im je postao preveliki luksuz, tako da posljednjih nekoliko godina ništa ni od te radosti.

Ne mogu reći da sad mi nešto veliko lumpamo ili vodimo strašno skup život (nažalost, snijeg se otopio, a ja ni ove godine nisam stala na skije), ali kad nam pukne film - sjednemo u auto i odemo u kino u Zg. Ili s frendovima na izlet, uz obavezni ručak (što po glavi stanovnika ispadne nekih 100-ak kuna). O moru i onih nekoliko odlazaka do Graza, Maribora, Brežica ili nekog izletišta neću ni spominjati...

No, da se vratim na feštu. I mi još uvijek slavimo dječje rođendane. Uglavnom se stisnemo kod nas doma, ili na terasi. Baci se meso na roštilj. I to je to. Bez previše cifranja. Volimo skupiti drage frendove i kumove, koji, da nema tih rođendana ne bi došli. Znate kako je to - dogovori traju duže od godine...

Tako je mogao proći i ovaj rođendan jučer. Malo bi se stisnuli kod njih doma, možda čak ugodnije podružili, nego što smo jučer kao u svatovima sjedili kako je tko stigao, bez onih muvanja i druženja sa više ljudi od onih u najbližoj okolici.

A domaćine bi manje koštalo...

Ovako, opet ništa od njihovog mora.

Jebiga, kad je glava luda, cijelo tijelo trpi.

Ps. Danas idemo na drugu stranu. Tamo nam kumće slavi predškolski rođendan. Nadam se da će biciklić (sa kotačićima - kako je slavljenik naručio) biti .