Jojjj...

Nekidan. Daavno. Prije četiri dana....

Legla sam u krevet, više manje živa i zdrava...

I tako ostala.

U nekom bunilu od 37,1˙C. Ponekad malo više, ponekad mrvicu manje. Sa bolovima u glavi, kičmi, bubrezima, jajnicima...

Pretprošlu noć sam totalno izludila Guzdu jer mi se, usred noći, kad sam se vraćala iz wc-a malo zacrnilo ispred očiju, pa me lovio, pa me vraćao...

Uglavnom, osim što mi je dijete i dalje u bolnici, što baš i nisam sigurna da je najbolja odluka doktora, jer niti joj mijenjaju terapiju, niti dežurna sestra s njom misli nešto konkretno raditi na edukaciji, ja sam totalno - out.

Najgore od svega što sam tako jadna i slaba nakon samo par dana ležanja, pa ne želim niti misliti što bi bilo da me nešto ozbiljno zgrabi i moram ležati mjesecima...

A dečki?

Nasljednik je doznao da se perilica suđa mora i isprazniti, ako se želi uzeti novi čisti tanjur ili čaša.

Guzda je doznao da je teško kuhati i surfati istovremeno. Naime, njegov je komp. u sobi, pa kad gurne glavu u njega, totalno se izgubi u vremenu, a hrana zagori.

A i u wc nema papira, ako ga potrošiš na prethodnom "sranju".

Ali, ne mogu, a da ih ne pohvalim - paze me, kuhaju čaj, šopaju....