E pa dragi moj Todoriću,

Situacija u tvom seoskom mega-hipo storu je slijedeća:

- Grijanja ima, ima i nekih ptičica (što su mi se skoro nekidan posrale na glavu) u samoj prodavaonici silnih kvadrata

- I dalje nema dovoljno prodavačica jerbo meni, radnoj ženi, u četiri popodne treba dobrih pola sata da prođem slijed meso - salama - kruh.

- Mesar ode iza i možeš ga dozvati samo ti, a ona jadna teta što skakuče od sira, salame do kruga i kolača - jadnoj iskočile vene na nogama. Doduše, imaš ih ti i malo usporenijih, izgleda da ih na tržištu nije bilo više ili su jadne na izmaku snaga kad ja nadrkana stignem iza posla do tvojeg dućana.

- A hvala na pitanju, nema više ni kasirki. Valjda si ih otpustio, jerbo je danas u pola pet bila slovom i brojkom - jedna (1). Kak bi rekli neprijatelji Slovenci - ena.

- I ako misliš da ti dućan mora biti poluprazan u ponedjeljak popodne, nakon što ti dućan nije radio u nedjelju - s tim se ne slažem. Em izgleda otužno, em mislim da nije fer jer dođem kodtebe samo zato što imaš i voće i povrće i sviježe meso i kruh i mlijeko. Sve na istom mjestu. Ako toga nebude - jebiga, naći ću neki bolji dućan.

- Ako misliš da i dalje kupujem kodtebe, lijepo te molim da uposliš još koju dušu koja bi s voljom radila za tvoju plaću. Barem popodne, kad radni narod stigne do tvog dućana.

- Jer, samo da znaš, mi ćemo i dalje kupovati špeceraj, no to ne mora biti baš u tvom dućanu. Pa ti vidi da li ti se isplati graditi nove dvore, ako ne buš imal zaradu od nas jadnog naroda hrvatskog.

S poštovanjem i negodovanjem,

Tvoja Rudarka