Jojjjj....

Kako je teško u ovo doba godine ustati iz toplog kreveta i spremati se na posao (skoro sam napisala školu - he he - vraćam se u mladost)...

Nekako izdržim taj dio godine s pomisli na vesele blagdane, a u doba samih blagdana na okićene kuće pune lampica koje i ujutro svijetle. I na to da nakon prvog dana zime (ubi me sad - kako se ono kaže stručno??) kada je najkraći dan - počinje priroda kretati u drugom smijeru - prema duljem danu i kraćoj noći....

No, pošto sam sklona narodnim i općim histerijama, kao i većina vas koji to ne priznajete - tako sam ove godine zabrinuta za sve nas.

Da li bi se trebalo brinuti?

Niti sam imala niti popušila hrpu para na dionicama, niti imam nekih prevelikih nekretnina kojima bi sad mogla pasti vrijednost (ne mogu samu sebe iseliti iz kuće vlastite, baš da vrijedi suho zlato), a plaća nam baš i nije išla gore (jer radim u industriji), a ne kao onaj birokratski aparat državnih službi koji traži enormna povećanja za svoj nekvalitetan i neučinkovit rad....

No, anyway, nekako ćemo i mi naći malih radosti. Djeca, pošto neće dobiti baš sve Gadget-e koje su si zamislili, možda slijedeći put budu sretnija s poklonima...

I da - tko je od vas i kada sa svojim Vlastitim uživao (ne, ne, ništa od sexa) u toploj vrućoj kadi punoj vode?? Ja jučer...

Eto nam malih radosti...