Danas je dan vegetarijanstva. Tako su mi barem rekli ujutro na radiju. Doduše, Barbara i onaj neki frajer su oko toga napravili sprdačinu, no to je već neka druga priča.. Hmmm....

Vegetarijanstvo tipa nejedenja mesa mogu shvatiti. Čak dapače, to je nešto što su naši stari (tu govorimo o bakama - znači ljudima koji su se roditi početkom prošlog stoljeća, te živjeli sredinom i krajem stoljeća kao moja baka, koja je doživjela skoro pa devedesetu) upražnjavali - neki silom prilika siromaštva, a neki iz religioznih razloga (kod moje bake se obavezni "nemrs" - obroci bez mesa kuhali i konzumirali tokom cijele godine, svakog petka, te još posebno - "post i nemrs" - za velike blagdane - Veliki petak (prije Uskrsa), Badnjak i sl.).

Doduše, osim što su stati ljudi bili pod manjim stresom, barem se to nama čini iz ove perspektive, i hranili se zdravije - da li su i dulje živjeli?

Neke moje prijateljice su vegetarijanke - u onom nekom laganom, neoptužujućem obliku. Uglavnom vele kako im nije gušt jesti meso, ali ako dobe neku želju - poklopaju (dotični pršut ili neku finu salamicu) mesni dio - i opet dalje po svom. Takvima je najfinije povrće koje se na grill baci nakon sočnog mesa. Doduše, na to se i mi ostale žene u društvu popalimo!

One zdrte vegetarijance, da ne spominjem vegane (to su pak oni što ne konzumiraju NIŠTA životinjskog podrijeka - znači ne jedu ni mlijeko i mliječne prerađevine, ni jaja) koji ti pokušavaju probiti uši pričom o "jadnim životinjama" - pa ne jedemo meso divljih, tih pred istrebljenje malobrojnih životinja - uvjerenjem jednog punokrvnog Jehovinog svjedoka - e te ne podnosim!

Jedna moja prijateljica, živi u Njemačkoj ne konzumira meso već godinama. Problem je što je i svoje troje djece odgojila u tom duhu, tj. oni su rasli i razvijali se bez bjelančevina životinjskog podrijekla. Muža neću spominjati jer je on tip koji po pola godine radi daleko na sjeveru, pa pretpostavljam da se tamo hrani i malo "jače" i masnije.

No, pošto su nam se putevi razdvojili, nisam još vidjela kako ta djeca izgledaju. O psihičkoj strani takve "torture" u vlastitoj kući - ne želim pisati. Možda djeca i nisu pod stresom. Who knows..???

Ja osobno ponedjeljkom pokušavam jesti žgance (žutu palentu) i vrhnje na poslu. Nekako mi to odgovara nakon napornih krke - mrke preko vikenda, pogotovo kad zaredaju roštilijade...

Anyway, ugodno vam bilo nepcu, bilo meso ili ne!!!

Psss.... Idem danas na svečanu premijeru W. Alen-ovog novog filma. Hi hi. Moram se zbegecati. Da me ne uslikaju i pljuju oni modni Mački i ostala stvorenja...