Dugo je to priča kako iznenada ostaneš sam usred nekog - relativno nepoznatog grada u nedjelju oko podneva.

Uglavnom, Guzda je morao pogledati neki posao, a ja sam mu se kao dobra ženica prikrpila. Imao je on lijep plan - da se ja podružim sa suprugom dotičnog mu poslovnog partnera, dok oni gledaju posao. No....

I tako ja danas ostala sama usred Slavonskog Broda!

Kao prvo, tamo je danas bilo puno hladnije, nije bilo sunca i malo je puhalo, a ja kao pi*kica - u traper minjaku i laganoj jaknici...

No, odlučila se prošetati stisnuvši zube. S obzirom na neradni dan, izgubila sam onu šoping groznicu koja bi me odvukla s pogleda oko po gradu. Krenula malo niz obalu, pa vidim - ljudi izlaze iz franjevačke crkve. Taman završilo misno slavlje. Uspjela sam, u trenutku inspiracije platiti misu za KM. Njoj bi se to dopalo. A preko puta crkve - stari vatrogasni dom:



Na drugu stranu:



Tu sam malo zabrijala razmišljajući kako bi bilo lijepo kupiti kuću s pogledom na Savu. Imam neki film u glavi (da sam multi - bogata) i jaako mi se sviđaju stare kuće, te maštam kako bi bile prelijepe samo da se malo urede, pogotovo izvana, ali u duhu u kojem su građene...

A kafići?



Jedan prastari, mali, starinski frizeraj:



Ludo me zanima tko je bio kekec s ove zgrade:



Ovdje sam dočekala Guzdu. Inače, kafić je sređen u prastarom štaglju. No, ja sam bila u dijelu gdje je malo više svjetla, jer sam htjela čitati knjigu. Tres jolie!



I za kraj, jeli u ovoj pizzeriji (slika je iz ljetnog posjeta SB, dvorišna zgrada):



Sve u svemu, nije mi zapravo uopće bilo loše. Doduše, između čitanja, nazvala sam neke prijateljice i malo popričala s njima, tako da nisam stigla pošteno ni popiti čašu piva (crnog), a Guzda se već vratio...