A šta reć......

Još uvijek nisam (jako) friknula. Gosti se osjećaju kao na Urlaubu - cijeli dan hodaju u badićima gore dole - naravno i u kuću, onako mokri (klinac ipak ima tek osam godina), ali ne neee - "on ti je strašno pedantan, ne bi ti on sjedio s mokrim gaćicama na fotelji" - naravno da sam našla kako malac igra Playtastation, Wii ili kako li se ta čuda zovu lijepo ugnježden s mokrom flekom ispod sebe...

Kavica?? E bome, nesicu su pili cijeli dan. Svaki preko desetak šalica. Ma šta deset, i više.. Kako im nije friknuo herc - ne znam. Možda hoće do kraja boravka. Ipak to nije ona njihova filteruša - vodica...

Sva sreća da smo cijeli dan na terasi, pa se njihov nikotin širi okolo....

Od svega me ljuti taj sistem - "ma to ti nije ništa..". Ljuti me što su u svojoj vlastitoj kući strašno pedantni, a kod mene - ko' ga jebe... Mogu podnijeti ljude koji su općenito u životu šlampavi, pa su takvi i doma i šire. Najviše me mrze ovi "fini"....

Pepeljuga je cijelo dopodne nešto nakuhavala. Nije da se svi nisu nutkali za pomoć, uključujući šogija Dojčera i Guzdu (koji to inače nikad ne radi), no ne možeš sad bogzna što dati ljudima da rade u vlastitoj kuhinji...

Da ne velim da treba nahraniti svu tu silnu masu uključujući moje doma. Svi očekuju neke prefine stvari. Odlučili im grah zapeči tek zadnju večer. Nek se guše oni u "Njemačkim krilima". Hi hi...

Sada veselo odlazim na posao! Nek' se sami snalaze. Nažalost tek do popodne...