U kombinaciji peemesa, Nasljednikovog tvrdoglavog načina učenja (On smatra da je ispit prekosutra, a svi ostali da je već sutra. Naravno da mu nije palo na pamet da provjeri u školi na oglasnoj ploči. A majci nije palo na pamet da joj dijete uopće nije zapamtilo kada mora doći na popravni!!) i nekih neostvarenih želja - "Ideee mi se nekuda..."

"Nemamo para. Idemo u Pub na pivo?"

I bijasmo u našem lokalnom seoskom Pubu, pješke...

Anyway, ovako nabrijana cijeli dan je bio u fazama durenja, krešenda i tuge sa suzama u oku. Nisam se mogla odlučiti što bih i kako bih...

A onda smo, u smiraj dana legli pokraj bazena. Plava vodica, miris klora, sunce već na zalasku...

A Guzda stigao sa dvije orošene Corone...

I šta će ti para, šta će ti jahte, šta će ti nezadovoljstvo....

C'est la Vie...

Ps. Držite fige mom malom pizdeku da prođe, inače ću mu kvocati cijelo ljeto. Da li je to dijete zaslužilo??